Često čujemo kako je netko doživio istegnuće, oštećenje ili puknuće nekog ligamenta. Te i takve ozljede, iako najčešće u sportu, rijetko zaobilaze i nesportaše, pa je u tom smislu vrlo malo ljudi koji nikada u životu nisu barem uganuli skočni zglob. Ako jesu, to znači da su i istegnuli jedan ili više ligamenata, no to su u većini slučajeva ipak manja istegnuća, koja prolaze bez nekog posebnog liječenja. Ligamenti su poseban dio aparata za pokretanje. Nalaze se u blizini zglobova, te ih nerijetko okružuju, a glavna im je zadaća osigurati kretnje u zglobu, te spriječiti one kretnje, koje su neprirodne ili bi mogle oštetiti kost ili hrskavicu. U tom je smislu njihova uloga nezamjenjiva. Pa ipak, ima ligamenata koji su više i onih koji su manje važni, što će reći da je liječenje ozljeda različito od ligamenta do ligamenta, a može ići od malo mirovanja, preko fizikalne terapije i pokojeg analgetika, sve do primjena longeta, ortoza, pa i operacija. Kada već govorimo o toj zaštitnoj ulozi ligamenata, onda ne možemo naprosto reći da su oni jedini koji osiguravaju zglob, upravo suprotno. Oni su tek zadnja linija obrane od napada različitih sila. Kada oni podlegnu, to znači da je prije toga zakazalo mnogo drugih linija otpora. Jedna od važnijih svakako su mišići i njihove tetive. U stvarnosti i prilikom svakodnevnih kretnji, upravo nas oni drže na okupu. Da kakva zla sila naprosto izbriše mišiće iz našega tijela, složili bi se istom brzinom kao kula od karata, bez obzira na kompletni preostali ligamentarni aparat. To ujedno znači i da nepripremljeni mišići, te njihove tetive kumuju većini naših ozljeda. Ako uzmemo za primjer uganuće skočnog zgloba, jednostavan scenario izgleda otprilike ovako: Idete ulicom, nagazite na kakav kamen, ili se spotaknete o ivičnjak, stopalo se okrene, istegnu se ligamenti, te pukne jedna ili više krvnih žilica. Zglob naglo otekne, bolovi traju i nekoliko tjedana, a hodanje biva teško ili nemoguće. U takvoj je situaciji posve jasno da su ozlijeđeni ligamenti, ali ono što se ne vidi na početku, jest to da su za tu ozljedu krivi mišići, koji se nisu pravovremeno zategli i na taj način osigurali zglob, već su kasnili u svojoj akciji i time omogućili ozljeđivanje. To saznanje ujedno otkriva i jedini pravi način liječenja ozljeda ligamentata, a to je, uz fizikalnu terapiju i eventualno potrebnu operaciju, svakako vježbanje i to takvo koje će pripremiti mišiće da u slijedećoj stresnoj situaciji zaštite zglob pravovremeno. Poslije uganuća skočnog zgloba obično nije potrebna dugotrajna terapija, već i samo povlačenje otoka znači da je uspostavljena puna funkcija. No, ako se radi o sportašu, onda to nije dovoljno, već liječenje mora biti kompleksnije. Kod koljena je situacija bitno drugačija i pri oštećenju njegovog ligamentarnog aparata, liječenje je u pravilu dugotrajno i višeslojno. Slično je i sa ramenom, laktom, te šakom. Kada kažem vježbanje mišića i tetiva, onda to ne znači samo jačanje njihove grube snage, već i brzine reakcije. To u konkretnom slučaju liječenja ozljeđenih ligamenata znači da se mišići mogu napeti dovoljnom snagom i dovoljno brzo uvijek kada se za to ukaže prilika. Danas, u našim uvjetima, ovaj se dio liječenja često zanemaruje zbog toga što oduzima mnogo vremena unutar cjelokupne terapije. Posljedice takvog pristupa mogu biti kronični problemi sa ozlijeđenim segmentom i na to treba misliti prije no što se kaže kako će ozljeda proći sama od sebe ili tek s malo mirovanja uz primjenu neke kreme iz kućne apoteke. Tek osposobljavanje cijelog "sigurnosnog sustava" unutar sustava za pokretanje, čiji su temelj mišići i tetive, omogućuje stvarno smanjenje rizika od ponovnog ozljeđivanja.