Svaki puta kad vam pregori sijalica na faru automobila, s olakšanjem izdahnite i recite si: baš sam sretan što ne vozim neki skupi auto! Zašto? Zato što vas takav kvar, u najgorem slučaju može koštati stotinjak kuna, uključujući sijalicu i rad. Kad bi naprimjer vozili neku "mrcinu", kojih i nije tako malo po našim cestama, za isti kvar, ako bi auto bio opremljen xenon svjetlima, trebalo bi izdvojiti preko tisuću petsto kuna, samo za sijalicu. Točno je da poneke imaju vijek trajanja koliko i automobil, no nije rijetkost da pregore daleko prije roka. Takve sijalice stvarno pretvaraju noć u dan, a o sigurnosti vožnje pod takvim svjetlima ne treba ni govoriti, ali kad pregori.... Za razliku od navedenog, nekim automobilima svjetla noću gore tako, da bi pomislili da se, umjesto sijalice, u faru nalazi svjeća, koja samo što nije dogorjela. Tome može biti razlog nepodešenost snopa svjetla ili sjenilo u faru, koje je izgubilo sjaj, pa više ne može reflektirati dovoljnu količinu sjetlosti prema naprijed. Iako rijeđe, uzrokom može biti i slab spoj sijalice ili priključka na nju. Riješenja su redom: podešavanje svjetala, zamjena kompletnog fara ili popravak kontakta. Kontakte se ponekad može sanirati jednostavnim špricanjem WD spraya, a ponekad treba mijenjati kompletan priključak, zbog potpune oksidacije ili pregaranja usljed slabog spoja. Spojni priključak ili "stopica" pregori kad na kontaktu sijalice nema čvrsti spoj, pa dolazi do pregrijavanja, koje rezultira navedenim pregorijevanjem. Na starijim automobilima, gdje u farovima još uvijek gore "okrugle" sijalice, ako ste imali još neke električarske radove, majstor vam možda neće ni naplatiti rad za zamjenu, jer je to čas posla, a ni sama sijalica ne košta više od desetak kuna. Suprotno tome, na novijim vozilima, gdje uglavom svjetle sijalice tipa H-7 ili H-1, ponekad treba dosta posla i živaca za njihovu zamjenu. Iako je zamjena sijalice desetljećima bila najosnovniji vozački posao, danas to svakako nije, a naročito ne u slučaju da je želite promijeniti na cesti, kako bi izbjegli kaznu i dokazali policajcu da vožnju nastavljate ispravnim vozilom. Stvar se dodatno komplicira od kada moramo svjetla upotrebljavati i danju. Mada sijalice spadaju u potrošni materijal, pojedini vlasnici novijih automobila nisu znali da će biti tako jako potrošni. Ima vozača, tj. vozila, kojima je i garantnom roku pregaranje sijalica u faru bila česta pojava. Na primjedbe da se to ne bi smjelo tako često događati, serviseri su samo nastavili mijenjati sijalice i zaključili da je to tako i da riješenja nema, pravdajući se povećanom temperaturom u farovima koji cijeli dan svjetle i jakim vibracijama, zbog naših loših cesta. Ogorčeni vozači, kad je prošao garantni rok, pokušavali su zamjenom sijalica drugim markama stati na kraj toj muci, ali rezultati nisu zadovoljavajući. Testovi u auto revijama, kad su počeli navedeni problemi, pokazali su da ne postoji idelana sijalica, naročito H-7, koja bi zadovoljila. Neke duže traju, a slabije svijetle, druge imaju previsoku temperaturu itd. Onima koji i dalje imaju problema, ne preostaje drugo nego da češće kontroliraju svjetla, a prilikom zamjene paze da sijalice na staklenom dijelu ne dodiruju prstima. Isto tako, nalijeganje spojnih kontakata na sijalici mora biti čvrsto. Amerikanci su davno riješili problem čestog pregaranja na način da su sijalicu ukomponirali u far, tj. ona je sastavni dio fara, ali kada pregori treba mijenjati cijeli far. Problem zamjene sijalice počeo je kad su dizajneri automobila napustili koncepciju tzv. ravnih farova i počeli ih uvlačiti u same kuteve prednjih blatobrana. Istovremeno je prostor motora bivao sve manji jer su po strani ugrađivani razni dodatni uređaji, i odjednom je nestalo mjesta za jednostavan pristup sijalicama, tako da danas nije rijetkost prilikom zamjene sijalice demontirati akumulator, kučište filtera zraka, branik ili zaštitne plastike. No, što je, tu je uvijek se nekako plaća danak napretku. Za razliku od sijalica farova, dugo su odolijevale oblikom i tehnologijom sijalice stražnjeg osvjetljenja. Sve razlika je bila u tome dali imaju jednu ili dvije žarne niti. No i to je prevladano. Zadnje serije novih automobila opremljenje su svjetlosnim sklopovima s "le diodama", što bi značilo da umjesto jedne, centralne sijalice, imaju dvadesetak i više malih, koje su raspoređene po cijeloj lampi. Prednosti su jači intenzitet osvjetljenja i dugotrajnost, a nedosatatak skupoća zamjene, jer kad i jedna pregori, treba mijenjati cijeli sklop. Dok ne kupite novi auto koji ima takve lampe, i dalje ste prisiljeni mijenjati pregorene sijalice, koje je, za razliku od prednjih, jednostavno promijeniti. Neka vam ne bude teško, svaki put kad mijenjate sijalicu, sve kontakte na lampi pošpricati WD sprayom. Bit će manje korozije, a sijalice će rijeđe izgarati!