Jeste li čuli za simbionte? Kažu da je to veza između duha i materije. Daruju nam životnu moć, ali nas mogu i uništiti, ovisno od toga kako živimo. Ovdje nije riječ o apstrakciji. Simbionti se gibaju u krvnoj plazmi i 20 puta su manji od crvenih krvnih stanica. Lako ih možete vidjeti pod mikroskopom s tamnim poljem i uz povećanje od  1.000 puta. Iako je njihova prisutnost realna, službena medicina ih ne priznaje. A nije ih niti dovoljno istraživala. Tumači da su to mrtvi globulinski dijelovi, odnosno otpadni produkti crvenih krvnih stanica. Onaj tko je pod mikroskopom s tamnim poljem već vidio kapljicu žive krvi TEŠKO BI MOGAO REĆI DA SU ŽIVAHNO GIBAJUĆI SIMBIONTI MRTVA MATERIJA. Znate, protite (to su još sitniji dijelovi od simbionta) su pronašli i u tkivu smrznutog mamuta. Kako se tkivo odleđivalo, u njemu su SPONTANO OŽIVJELI I PROTITI. Protiti nikada ne umiru. (Nisu ih uspjeli uništiti niti kemikalijama niti zagrijavanjem na 1.300 stupnjeva.) Možda je to temelj života?
Velika koncentracija simbionta govori o optimalnoj kiselo-bazičnoj atmosferi u organizmu i pravilnom djelovanju imunološkog sustava. U takvim okolnostima bolesti se neće razviti. Poznato je da laktobakterije (koje su, inače, temelj zdravih crijeva) izlučuju mliječnu kiselinu. Pretpostavlja se da te iste bakterije STVARAJU SIMBIONTE. Ponavljam, to se događa ukoliko je pH optimalan i uz dovoljnu količinu hranjivih tvari. U crijevima ne smije biti otrova iz hrane, bakterija truleži i gljivica. (Ovakav sadržaj signalizira RASPAD TKIVA, KOJEM NEDOSTAJU UVJETI ZA OPSTANAK. Nepoželjan scenarij, u svakom slučaju.)
Suprotno stanovištu službene medicine, izgleda da jednostanični organizmi (pogotovo bakterije) MOGU PROMIJENITI SVOJ OBLIK. MOGU PRIJEĆI U DRUGI TIP. Sve počinje s protitom, koji se može PREOBRAZITI u virus, bakteriju ili gljivicu. I sve se može vratiti u protitni oblik, iz kojeg je životni proces i započeo. Prema analizama čuvenog francuskog farmakologa Antoina Bechampa, bolesti ne nastaju zbog vanjskih uzroka (virusa i bakterija, koji nas napadaju IZVANA), već iznutra. Na to utječu stres, jednolična prehrana, zakiseljavanje tkiva, manjak energije i sl. Optimalna razina pH krvi nalazi se u vrlo uskom opsegu (oko 7,3). Krv je umjereno bazična i to je idealno životno okruženje za protite i simbionte. Ukoliko dođe do odstupanja, dolazi do TRANSFORMACIJE U AGRESIVNE FORME ŽIVOTA. Transformacija IZNUTRA, a ne opasnost IZVANA.
Prema istraživanju dr. Petera Rohsmanna, NEKI BAKTERIJSKI OBLICI VRAĆAJU SE U FORMU SIMBIONTA I PROTITA DODAVANJEM POSEBNOG SIMBIOTIČNOG KONCENTRATA. Da li je to dokaz pleomorfizma, odnosno dokaz da MIKROORGANIZMI MIJENJAJU SVOJ OBLIK, OVISNO O OKOLNOSTIMA?
Vidjeli smo da simbionti nastaju pri bakterijskoj razgradnji hrane u crijevima. No, da li se mogu i unijeti hranom? Ukoliko sirovo voće i povrće promatrate pod mikroskopom, nećete vidjeti nikakve ŽIVE aktivnosti. Sve izgleda sterilno. No, pri analizi hrane bogate laktobakterijama (npr. kiseli kupus), primjećuje se ŽIVA SIMBIOTIČKA AKTIVNOST, SLIČNO KAO U KRVNOJ PLAZMI. Da li je to dokaz da laktobakterije stvaraju simbionte?
Na tržištu se već mogu nabaviti specijalni simbiotički biološki sokovi, obogaćeni laktobakterijama i kulturama bifidus. Proizvod prolazi fermentaciju u trajanju od 6 tjedana. Ovakav preparat harmonizira prehrambeno-probavne procese, iako ga treba shvatiti kao pomoć drugim pozitivnim promjenama za očuvanje zdravlja.