Odeš na plažu i dočeka te ljupki šarm kapitalizma. Ni voda, ni presvlačenje, ni pišanje nisu više besplatni. Jedino disanje se (za sada) ne plaća. Hm, kilo morskog zraka bi se dalo lijepo naplatiti…
Pogledaš
vijesti, a ono samo fiskalizacija, proračunske rupe, trošarina na benzin i
bezizražajno Linićevo lice. Onda malo o nekakvim općenitim, ali krupnim,
državnim lopovima (koje nitko ne lovi) i o sladoledarima, kojima pečate radnju
zbog kugle sladoleda, za koju je fiskalni račun izdan cca. 5 sekundi prekasno.
Odeš na plažu i dočeka te ljupki šarm kapitalizma. Ni voda, ni presvlačenje, ni
pišanje nisu više besplatni. Jedino disanje se (za sada) ne plaća. Hm, kilo
morskog zraka bi se dalo lijepo naplatiti…
U Samarske
stijene ne dopire puno civilizacije. (Zadnje naselje je Tuk, a i tu je tek šaka
penzionera.) Baš zbog toga ih volim. Prvo malo oštrog uspona uz testiranje
koljena i ligamenata. (Srećom, ne zagađujemo prirodu iskašljavanjem plućnog
katara.) Pa spust u grotlo surih stijena, ponora i netaknute šume.
Mrkopaljci su
izveli zanimljiv put, koji malo koga ostavlja ravnodušnim. Tu i tamo vodi na
vrh litica, gdje se po okomitim detaljima treba i dobro pomučiti. Željko
pokazuje i standardnu dozu nestašluka, lagodno preskačući dobar metar široki
ponor. I onda mi guli živce beskrajnim ponavljanjima, valjda ne znajući da
riskira dosta. Kod odskoka može zakazati patela, može nenadano stati na
planinsku riđovku, može ga prestrašiti vrisak kakvog razularenog djeteta, može
doskočiti krdo divokoza, a i padovi meteora se događaju. Uz to, odskočište
nekako sumnjivo „visi“. Pritisak skačućeg slona vjerojatno ne bi izdržalo,
manja opterećenja trebalo bi analizirati dodatnim izračunima, odnosno
studijskim analizama. Uglavnom, rađe gledam u Bjelolasicu, nego u njegove
vratolomije.
Nalivam se
voćnom tekućinom i izlažem suncu, od kojeg iskaču melanomi. Krajičkom oka
primjećujem da nam se pridružila simpatična grupa iz Koprivnice, čime je i
poligon za skokove postao prebukiran. Silazimo u šumu i škrape, divljina je
potpuna. Mobitel signala najčešće nema, a to je i dobro.
Nakon što smo
dobrano izgulili koljena i laktove po guduri, došla je i zadnja prepreka – tzv.
Veliki kanjon. Zašto me ne čudi što je Željko, od dvije varijante puta, izabrao
težu? Uglavnom, nestao je u uskom tamnom usjeku, iskušavajući bicepse po
prevjesima. Mlad je i jak, a fizička sprema solidna. Prava suprotnost
kandidatima po (brojnim) medicinskim listama čekanja.
Dakako, na Matić poljani nadopunjujemo zalihe stolisnika i drugog ljekovitog cvijeća. Izvrsno je rodilo. Zrikavci nam odvališe uši. Jedna fiskalizirana piva bi svakako dobro došla.
