Preskakivanje ranaca i cipela te lijepljenje o tuđi znoj jasno su predskazivali da od komotnog noćenja neće biti ništa. 150 kandidata za 84 kreveta!
Iako sam već nekoliko puta bio na Škrlatici (treći po visini vrh u Julijskim Alpama), zadnji uspon je iskakao po mnogočemu. Izlet sam razdijelio u dva dana. Pri usponu iz doline Vrata do Pogačnikovog doma pruža se jedan od najljepših pogleda na Triglav i pripadnu šarenu gomilu osvajača. Sreća da je vršni plato dovoljno prostran za mase, njihovo oduševljenje, patnje i gurmanske užitke. No, povećane mjere opreza svakako su potrebne kod zanemarene djece i polugluhih penzionera. Prvi skakuću nad provalijom, a drugi preočito poskakuju oko mladog mesa, vidno riskirajući svoje kardiovaskularno zdravlje.
Da je dom pun kao šipak mogao sam naslutiti već iz daljine. Malo kasnije sam shvatio da bez (pristojnog) laktarenja ne možeš prići šanku. Preskakivanje ranaca i cipela te lijepljenje o tuđi znoj jasno su predskazivali da od komotnog noćenja neće biti ništa. 150 kandidata za 84 kreveta! Višak ne izbacuju, ali višak se morao prilagoditi na spartansko-vojne uvjete. Dakle, prvo radna akcija za izbacivanje stolova i stolica, pa donošenje laganih uskih prostirki, sličnih onima na plažama. U nevelikoj blagovaonici (gdje stane 5-6 stolova) spavalo je nas 40. Ostatak je bio po hodnicima, oko zahoda i u spremištu za alat. Noć za pamćenje, u svakom slučaju.
Pile i nerazumljivo mrmljanje razbijali su noćni mir, svaki pokušaj zakretanja završavao bi usputnim udarcem u susjedovu kralježnicu ili zubalo. Kako se recikliranje piva odvija i po noći, gaženje do zahoda znači i gaženje po nečijim bubrezima ili skočnom zglobu, čak i uz povećani oprez. Inače uslužno osoblje najavilo je ustajanje paljenjem svjetla u 5 sati. U 5 i 20 već su bili postavljeni stolovi. Deprimirajući red ispred zahoda i najava sunčanog dana potaknuli su me na rani uspon. Valjda se neće razbuktati karijesi zbog zanemarivanja jutarnje higijene.
Neispavanost se morala osjetiti. Prvo je pažnja popustila u jednom crvenom usjeku, ispod kojeg je sve bilo zrelo za dugačko kotrljanje, a možda i slobodan pad. Srećom, pogrešan izbor puta uočen je na vrijeme. Završni uspon lakše se apsolvira zbog popularnih adrenalinskih začina. Držiš se za sajlu duž okomite stijene i vrištiš od zadovoljstva kao ptica u visinama. Dodir s majčicom zemljom je simboličan.
Na vrhu se slikamo ispred velikog križa (stara vlast ga uklonila, nova opet postavila). Ni ne pokušavam razmišljati o naznakama žuljeva ili sardinskom spavanju. Trapavi i šepavi ritualno pocupkuju s kamena na kamen, kako bi uvjerili zabrinutu okolinu da će vjerojatno preživjeti i spust. Dehidrirani sve polokaše, a uljudno prihvaćaju i vatrenu vodu iz popularnih pljoski. Led pod vrhom Triglava blješti poput kristala. Koliko simbolike i koliko sreće…
