Arsenal psovki, koje bijesan čovjek može izreći, naprosto nema granica. Slijed crnih gadosti iznimno se tečno nadovezuje. Neki će reći da se tako oslobađaju napetosti. Ma, hajde… DA LI STE RAZMIŠLJALI KOLIKI DIO ŽIVOTA STE UNIŠTILI SVOJIM JEZIKOM? To vam dobro ide, zar ne? Naravno, niste puno razmišljali da bi svoje želje mogli i lakše realizirati. Bez puno buke. Doduše, isprva će biti čudno da više ne vičete. (Vaša okolina je itekako navikla na ponižavanja bilo koje vrste.) Da mirno razgovarate. Čak i slušate druge što govore. Da vam se ponekad omakne i koja pohvala (ranije nezamislivo). Znate, ljudi vole čuti pohvale. (Ljutitima svaka pohvala predstavlja šokantnu radnju.) Vremenom ćete doći do faze, u kojoj ćete dopustiti drugima da sami odlučuju o svom životu. (Živjela sloboda!) BEZ VAŠIH "VJEČITO ISPRAVNIH" STAVOVA. Bez vaših izrugivanja, kritiziranja, podcjenjivanja i prezira. Ali, ako ste prestali urlati, ne znači da trebate kažnjavati šutnjom i durenjem (jer netko nije vrijedan da na njega trošite svoje riječi). OVAKVIM HLADNIM GNJEVOM ISTO NEĆETE NIŠTA RIJEŠITI. Mičete se od problema, bez iole ozbiljnije namjere da ga riješite. Jer ste uvrijeđeni. A to treba sankcionirati. Ni bičem vas ne bi natjerali da progovorite. Ili na poslu… Vi možete mrziti svog šefa i smišljati sitne podvale i sabotaže (ne smijete vikati, jer vam može sniziti plaću ili dati otkaz), možete o tome sanjati i stvarati noćne more, ali time ćete nauditi samo sebi. Dokle god nekoga mrzite, pritajeno ili otvoreno, i dokle god razmišljate o tome više nego o ičem drugom, vaš život neće postati normalan. Znate li da su "normalni" ljudi uljudni i pristojni, čak i kada se na nekog nakratko naljute? IMAJU KONTROLU. Djeluje čudno, zar ne? Ljutite osobe su toliko negativno nabijene, da ih more svakojake fiks-ideje, ZA KOJE SU UVJERENI DA PREDSTAVLJAJU GLAVNI IZVOR NJIHOVOG LOŠEG ŽIVOTA. Svi su protiv mene. Nikome ne možeš vjerovati. Svi su oni isti. Napad je najbolja obrana. Svi me žele iskoristiti. Svijet je leglo zla… Da li vam sve ovo zvuči poznato? Eto, ljutiti nemaju povjerenja ni u koga (svi bi ih mogli namjerno povrijediti). NJIMA SU NEPRIJATELJI POTREBNI, KAKO BI OSTALI SRDITI. Inače se ne bi imali protiv koga boriti. Ako neprijatelja i nema, treba ga stvoriti. Treba zadati prvi udarac. Ščepati neprijatelja za gušu. Prije nego on ščepa vas. Umjetno stvaranje problema pravi je specijalitet bijesnih. ("Vani je hladno!" - "Zar misliš da to ne vidim? Praviš li ti mene budalom?") SUMNJIČENJE I NEPOVJERENJE PRELAZE U PARANOJU. Iako, vjerovali ili ne, NITKO NIJE PROTIV VAS. Ili skoro nitko. Što mislite, da cijeli svijet smišlja načine kako da vas dokrajči i namagarči? Imaju ljudi i pametnijeg posla. Kronično ljutiti skloni su čestim dramatizacijama situacije. Od muhe prave slona. OD SVAKOG NAJMANJEG RAZOČARENJA PRAVE KATASTROFU. Slijedom događaja, sve to samo potiče daljnju ljutnju. A razočarenje je možda bilo više nego beznačajno. Naučite da kažete samom sebi "nije važno" i to će vam puno pomoći. Ključni pomak ostvarit ćete kada na vrijeme uspijete pohvatati misli koje vas razjaruju. I kada ih uspijete zamijeniti s nečim puno ljepšim. Zar ste se rodili da živite u mržnji? Je li vam to cilj života? Zaboga, SHVATITE DA VAS NE OKRUŽUJU SAMO ZLO I PAKOST. Ako se sa nekim u nečemu i ne slažete, to ne znači da vam je sugovornik zao. Tražite li idealnu osobu ili prijatelja, nikada ga nećete naći. Ne živimo u crno-bijelom svijetu. On je takav kakav jest i bolje da ga takvog prihvatite. Slijedeći put: Sjene prošlosti i praštanje