Još malo o besramnom uljepšavanju statističkih podataka oboljelih od raka... Jedan od najčešćih fokusa malverzacije je duktalni karcinom in situ (DCIS), većinom neinvazivni oblik raka dojke. To je uvjerljivo najčešći oblik raka otkriven mamografijom kod mlađih žena. Iako mnogi već misle da to i NIJE PRAVI RAK, polovina takvih slučajeva završava MASTEKTOMIJOM, ODSTRANJENJEM DOJKE. Drugim riječima, LIJEČI SE ONO ŠTO NE TREBA LIJEČITI, uz sve pripadajuće fizičke i psihičke traume. Naravno, izlječenje nepostojećeg raka prezentirat će vam kao medicinsko čudo. U novinama će osvanuti "ohrabrujuće" brojke, a vas će zamoliti za donaciju. Navodni uspjesi kemoterapije kod dječje leukemije zapravo su samo privid. Nažalost, preživjeli mališani ne prolaze dobro kasnije u životu. Dugoročna istraživanja pokazuju da su sekundarni maligni tumori kod njih 18 PUTA češći nego kod ostale populacije. Spašene djevojčice 75 PUTA češće obolijevaju od raka dojke do svoje četrdesete godine. Slično navedenom, kemoterapija kod raka jajnika povećava rizik od leukemije za dvadesetak puta. Neki smatraju da glavni uzrok leži u infekciji gljivicom Candida albicans nedugo nakon početka kemoterapije. A već odavno se zna da CITOSTATICI STVARAJU RAK, prije nego ga liječe. Zašto me to uopće ne čudi? Ugledni njemački biostatističar analizirao je vrijednost kemoterapije kod uznapredovalih karcinoma i POTVRDIO DA TO NE DONOSI PRODULJENJE ŽIVOTA. Čak i ako postoji neka pozitivna reakcija na tretman, izlječenje je obično čista UTOPIJA. Ispričat ću vam istinitu, ali tužnu priču jedne žene, koja je prošla pravi pakao MEDICINSKOG SAKAĆENJA. Dakle, zbog kvržice joj je uklonjena cijela dojka s okolnim limfnim čvorovima. Za svaku sigurnost, izvađeni su i jajnici, a zračenje je trebalo spržiti eventualne ostatke. Bez obzira na sve, uskoro su osvanule nove kvržice na vratu, što je tretirano novim dozama zračenja. Uslijedili su muški hormoni i citostatici. Kosa se još nije stigla oporaviti, a stigle su metastaze u kostima. OPET CITOSTATICI. Zatim odstranjenje nadbubrežne žlijezde i hipofize. Završilo je kako je moralo završiti, ali AGONIJA JE BILA STRAŠNA. Zar je to današnji standard liječenja? ZAŠTO TO ČINE? Dr Donald Gould u svojoj knjizi ZAVJERA ŠUTNJE piše: "Ništa opipljivo nećemo dobiti budemo li se PRETVARALI da u bici protiv raka polako, ali sigurno pobjeđujemo. Iza svojevrsne zavjere stoji isključivo novac. DA BI NASTAVILA DAVATI NOVAC, JAVNOST U ONKOLOŠKOM LOBIJU MORA VIDJETI POBJEDNIKA." Bez brige, ništa se ne prepušta slučaju... U ministarstvima zdravstva, gdje se formira medicinska politika, sjede doktori medicine koji su školovani (dijelom) i novcem farmaceutskih kompanija. Velikodušne donacije ovakvog tipa višestruko se vraćaju. Utjecaj na politiku razvoja novih lijekova, koji započinje već u obrazovnim ustanovama, a onda i NEIZOSTAVNI PROGON SVEGA IZVAN SLUŽBENE "TVRDE" STRUJE. Mnogi terapeuti, koji promoviraju prirodne metode liječenja, izvedeni su pred sud i osuđeni na zatvor. Medicini mrske prirodne terapije NE PROVJERAVAJU SE. Ne ispituje se njihova djelotvornost. Mislite da je to dobro za pacijente? Ipak, jedno od rijetkih usporednih istraživanja pokazalo je veliku nadmoć Gersonove terapije nad konvencionalnom u liječenju melanoma. U stadiju bolesti s udaljenim metastazama, petogodišnje preživljavanje postignuto je kod 39% oboljelih na Gersonovom režimu, a pod konvencionalnim režimom preživio je tek svaki dvadeseti. Dovoljno jasno?