Iz osobnog angažmana u alternativnoj medicini shvatio sam da je danas malo toga neizlječivo, samo što treba zaobići predrasude
Čudo bi mogli definirati kao nešto što se događa izvan svih rezona, obično kao rezultat čiste slučajnosti. Nekome je čudo ako mu se ukaže Gospa, drugome je čudo kada mu dan prođe bez stresa. Ozbiljno bolesne osobe obično priželjkuju čudo, odnosno ozdravljenje. Znam da će mnogi reći da se čuda u medicini događaju. Rijetko, ali događaju se. Dolazi do ozdravljenja unatoč svim očekivanjima. Ali… da li čuda uvijek pravilno definiramo?
Nerijetko bolesnici koriste neke metode alternativne medicine. Ili su se razočarali u službenu medicinu ili joj nikada nisu ni vjerovali ili istovremeno pokušavaju s više vrsta terapija. Naravno da sve metode nisu jednako učinkovite. Ponekad ćemo i diskretno ublažavanje teškog stanja smatrati sasvim zadovoljavajućim. Međutim, postoje i protokoli, koji su toliko superiorni standardnim terapijama, da rezultati djeluju poput pravog čuda. Ja bih rekao da takva definicija nije pravilna, jer je tu slučajnost više-manje isključena. Takvi vrhunski protokoli posloženi su tako da djeluju kod većine, a ne samo kao izuzetak. CD-protokol, kojim se autistična djeca vraćaju u normalu, jedan je od takvih primjera. Zaslugom jedne divne žene (Helena iz Dubrovnika), na desetine mališana već je došlo do statusa zdravog djeteta. Znam neke primjere, koji, jednostavno, fasciniraju na prvi pogled. Ponavljam, to nije čudo, već tretman koji će kod većine djelovati (barem djelomično) ako se pridržavaju zacrtanih pravila. Fascinantno, zar ne? Iz osobnog angažmana u alternativnoj medicini shvatio sam da je danas malo toga neizlječivo, samo što treba zaobići predrasude. Tu ne govorimo o čudima. Postoji samo ono što djeluje i ono što ne djeluje.
Uvijek mi je zanimljivo kako službena medicina reagira u takvim situacijama. Dakle, ako oni nemaju rješenje, onda ga nitko nema. Što oni ne mogu izliječiti, ne može nitko. Vjerojatno dijagnoza nije bila dobro postavljena. Uostalom, tko se to usuđuje zanemarivati medicinske savjete i krenuti drugim putem? Putem neispitanih postupaka i šarlatana… Pod teretom ega, nerijetko iza toga slijedi neugodno izbacivanje iz ordinacije i nimalo lijepi rastanak. Liječnički interes za učinkovitu terapiju više-manje izostaje. Kada u našim knjigama bude pisalo o CT-protokolu, tada ga možemo ozbiljno i tretirati. Inače ne. Izliječena djeca su izvan medicinskog sustava i tu svaka rasprava prestaje.
Još pamtim one grozomorne komentare kako djeca na CT-protokolu izbacuju komade crijeva i kako im smrt kuca na vrata. Čudno, znam nekoliko takve djece i sva još imaju kompletne organe. Zamislite, čak su i živa. Da, da… možda je ipak neko čudo u pitanju.
Prijavite se na besplatni newsletter:[email protected]
