Ulaskom u liječničku ordinaciju svjesno ili nesvjesno gubite slobodu i prihvaćate određena pravila. Sama činjenica da se tu nalazite znači DA NE ZNATE ŠTO VAM JE, DA NE ZNATE KOLIKO VAM JE DOBRO ILI LOŠE, ODNOSNO DA OČEKUJETE ODREĐENU POMOĆ. Drugim riječima, liječniku ostavljate prilično široku slobodu, da odredi vaše stanje. Ukoliko kaže da ste bolesni-ONDA STE BOLESNI, a ukoliko kaže da niste bolesni-ONDA NISTE BOLESNI. Postavit će vam limite što je normalno, a što nije normalno. Što je dobro, a što loše. Slažem se, bolestan čovjek mora imati povjerenja u nekoga. (Da ne vjerujete u liječnika, zasigurno ne bi kod njega ni dolazili.) No, koliko možemo vjerovati u doktorske procjene? Možda djeluje čudno, ali većina liječnika teško prepoznaje zdrava stanja. Jednostavno zato, što su puno više učili o bolesti, nego o zdravlju. Odnosno, oko im je daleko izoštrenije za bolesti. Mislite da je to dobro? Volite da vam OTKRIJU svakojake anomalije, kada već postoje? A razmišljate li da će vam možda "OTKRITI" I ONO ŠTO NE POSTOJI? Manipulacija limitima zdravlja i bolesti može biti jako, jako rastezljiva. Ovisno o karakteru liječnika, njegovim interesima ili školi, koju je pohađao. Uvjeravam vas da nitko sa sigurnošću ne zna koji krvni tlak je dovoljno visok, da bi zahtjevao liječenje. Čitao sam puno knjiga na tu temu i podaci su uvijek bili različiti. NEKI DOKTORI PROPISUJU LIJEČENJE KADA SU VRIJEDNOSTI JOŠ UVIJEK UNUTAR NORMALE, ALI NA GORNJIM VRIJEDNOSTIMA. Preventive radi. Preventiva je, naravno, poželjna, ali ne ako su u nju umiješani i opasni lijekovi. Jeste li sigurni da skala zdravlja ili bolesti vrijedi jednako za sve osobe iste dobi? Koliko su mjerodavne nekakve statističke sredine? Rasponi normalnih vrijednosti (kod analize krvi, mokraće i koječega drugog) imaju značaj grube procjene. To govorim s puno razloga. Mjerite li neku vrijednost unutar krvi kod stotinu savršeno zdravih osoba, uvjeravam vas da će nekoliko njih uvijek imati višak ili manjak, a nekoliko će ih biti "na granici". TEŠKO ĆETE NAĆI OSOBU KOD KOJE JE SVE "NORMALNO". No, liječnici vole "tražiti" bolesti na gornjim i donjim rubovima skale. MOŽDA VAS PROGLASE BOLESNIM, IAKO TO NISTE. Određena fluktuacija šećera u krvi može biti proglašena pred-dijabetesom (a dijabetes je, nesumnjivo, ozbiljna bolest). Preventivni lijekovi neće izostati. Strah pred ordinacijom može podići tlak sasvim dovoljno da vas proglase bolesnim. Pred-lijekovi za pred-bolest mogu vam donijeti daleko više štete nego koristi. Što ako uopće niste bolesni? Što ako vam lijekovi definitivno unište zdravlje? Još nešto treba uzeti u obzir. Liječnici su redovito cjenjeniji AKO INTERVENIRAJU NA NEKI NAČIN (putem lijekova, kirurškog noža, radijacije, spaljivanja ili kako drugačije), NEGO AKO UOPĆE NE INTERVENIRAJU. Njih su učili da nešto moraju učiniti, a ne da čekaju i promatraju. U tom čekanju pacijenti bi mogli sami po sebi ozdraviti, pa bi netko mogao pomisliti da mu liječnik i nije potreban. Kakva blamaža… Od jednog studenta medicine čuo sam vrlo interesantnu pričicu. Malo napuhanu, ali vrlo poučnu. Dakle, ako te na ispitu pitaju tretman za neku bolest, uvijek izaberi najradikalniji mogući odgovor. Recimo, nekome treba liječiti prišteve na nosu. Nikada nemoj predlagati čekanje i nepoduzimanje mjera! Nikada! Profesori vole aktivniji pristup. Pohvalit će te ako obrazložiš zamjenu glave s prištavim nosom, dobro objasniš rezanje i spajanje vratnih žila i izvršiš pravilan odabir barem 20 vrsta lijekova. Rezime: PRIŠTEVI SU RIJEŠENI. Naravno, želite li se bolje zaštititi od dijagnostičkih i drugih procedura (a da vaše zdravlje uoće ne trpi zbog toga), morat ćete se malo potruditi. Odmah izuzimam hitne slučajeve, poput prijeloma, otrovanja, perforacije slijepog crijeva i sličnog, gdje doista nemate puno izbora. (To čini svega 5% posjeta liječnicima.) Izbjegavajte preventivne preglede, POGOTOVO AKO SU VEZANI UZ BILO KAKVO AGRESIVNO ISPITIVANJE. Ako imate kakve simptome, pročitajte dostupnu literaturu (Danas postoje popularna izdanja o skoro svim bolestima.) i pripremite se za diskusiju. Bolje ćete proći ako nešto znate, NEGO AKO NE ZNATE NIŠTA. Slijedeći put: Dijagnoze s puno opasnosti