Liječnik mi je dijagnosticirao “sindrom smrznutog ramena” koje traje već godinu dana, tako da je sada u trećoj fazi. Bol se smanjila ali su pokreti i dalje jako ograničeni. Dao mi je terapiju kortikosteroidima i rekao u slučaju da ih ne budem mogla podnijeti, ili ako ne pomognu preporučuje operativni zahvat “čišćenja ramena”.

“Smrznuto rame” ili adhezivni kapsulitis, oboljenje je za koje do danas ne znamo uzrok. Karakterizirano je nastupom boli bez jasnog uzroka, koja se može pojačati do neizdržive u prvoj fazi. U drugoj, bol se postupno smanjuje, da bi nastupilo ograničenje kretnji. Kasnije, u trećoj fazi, praktički nema bolova, izrazito je ograničenje kretnji, koje se postupno smanjuje, da bi se na kraju rame posve “odmrznulo” i doseglo svoju punu pokretljivost.

U samom zglobu, u prvoj fazi dominira upala vezivne ovojnice- čahure, što producira bolnost. Tada je najbolja terapija mirovanje i injekcije kortizona direktno u zglob (blokade). Takav pristup trebao bi smanjiti bolove i upalnu kaskadu, te smanjiti očekivanu kontrakturu zgloba. U drugoj fazi dominira nastanak ožiljkastog tkiva, što se prati kao ograničenje kretnji. U ovoj fazi, fizioterapija zasnovana na toplim procedurama (topli oblozi, tople kupke, radiofrekventna terapija), te vrlo oprezne vježbe strogo ispod razine boli mogu biti od pomoći.

U trećoj fazi, kada dolazi do remodeliranja vezivnih struktura u čahuri zgloba, a koje ograničavaju kretnje, idealno je vrijeme za dozirane vježbe fleksibilnosti, ispod razine boli, koje bi trebale ubrzati postizanje pune pokretljivosti.

Vrijeme od početka simptoma do potpune sanacije može biti od nekoliko mjeseci do tri godine, a u zavisnosti od cijelog niza faktora.

Protuupalni lijekovi u trećoj fazi nemaju smisla zato što nema upalnog procesa.

Neka smrznuta ramena nemaju sve tri faze. Druga pak zovemo parcijalnim, jer se proces odvija samo na dijelu zglobne čahure.