Kronične upale uha praćene žućkastim masnim iscjetkom vrlo su često jedan od pratećih simptoma seboreje
Izraz seboreja upotrebljavamo kao opisni termin za kliničke znakove koji se pojavljuju kod mnogih kožnih oboljenja, a dovode do poremećaja u keratinizaciji kože.
Klinički razlikujemo nekoliko oblika seboreje. Suhom seborejom nazivamo stanja kod kojih je koža, kako sam naziv govori, vrlo suha, te je jako izraženo perutanje što vlasnici obično prvo i primijete. Ovaj oblik najčešće susrećemo kod irskih setera, njemačkih ovčara, jazavčara i dobermana.
Drugi oblik jest masna seboreja koju povezujemo s pretjeranom produkcijom loja na koži. Takva koža je masna, a nerijetko i pokrivena žućkastim naslagama. Za masnu seboreju predisponirani su psi pasmina zapadnoškotski bijeli terijer, koker španijel, špringer španijeli i shar pei. Mnogi psi imaju kombinirana oba oblika seboreje - masnu i suhu.
Seboreični dermatitis je treći oblik ove bolesti kod kojega su izražene upalne promjene na koži i obilno perutanje i ljuštenje kože. Često se javlja sekundarna infekcija bakterijama i/ili gljivicama koja zahtijeva liječenje. Seboreični dermatitis praćen je i jakim svrbežom što najčešće ponuka vlasnika psa da potraži pomoć veterinara.
Seboreični dermatitis se prije ili kasnije razvije kod svakog psa sa seborejom, bez obzira na to da li je ona primarna ili sekundarna. Seboreična koža prijemčiva je na infekciju, a češanjem si pas dodatno traumatizira kožu i otvara put infekciji. Uzroci seboreičnih promjena na koži su različiti.
Primarnom seborejom nazivamo onu kojoj zapravo ne znamo pravi uzrok. Radi se o nasljednom oboljenju kod kojeg su stanice epidermisa, lojne žlijezde i stanice u dlačnim folikulima pretjerano aktivne. Obnavljanje stanica i njihov ciklus u ovim tkivima je mnogo brži nego kod zdravih pasa što dovodi do povećane produkcije peruti i loja.
Kronične upale uha praćene žućkastim masnim iscjetkom vrlo su često jedan od pratećih simptoma seboreje. Kod primarne seboreje simptome obično vidimo nakon puberteta, što je kod većine pasmina starost od godine dana. Nasljeđivanje seboreje dokazano je kod zapadnoškotskog bijelog terijera i to kao autosomalno recesivno što znači da bolesno štene može imati oba roditelja zdrava, ali su oni nosioci gena za primarnu seboreju (u posljednjih desetak godina mogu slobodno reći da gotovo svi vestiji imaju problema sa kožom).
Primarnu seboreju najčešće viđamo kod već spomenutih zapadnoškotskih bijelih terijera, svih španijela, njemačkih ovčara, jazavčara i labradora. Literatura navodi i basete, no njih je u nas malo pa ne mogu reći da li je tako u našim uvjetima. Vestiji i njemački ovčari sa ovom bolešću vrlo su zastupljeni i to posebno posljednjih godina. Kod vestija uglavnom viđamo masnu seboreju praćenu otitisima (upalama uha).
