Strah ima i mračnu stranu. Ponekad se previše uzoholi te zavlada dobrim dijelom života. Pa se počnemo bojati izaći i iz same kuće. A uz današnji televizijski program to je zaista fatalno!
Bio jednom jedan strah, koji si je doveo jednog prijatelja, pa još jednog,
pa još jednog. Tako da danas imamo gotovo pa bezbroj manjih i većih strahova.
Nabrojimo neke popularnije: strah od zatvorenog prostora, otvorenog prostora,
od paukova, zmija, od bolesti, od ljudi, od svemiraca, od Bigfoota...i naravno,
top strah tijekom ljeta-strah od raka kože ili pak od morskog psa.
Priznajte da su morski psi gadni(peraja, koja siječe vodu i izbrušeni
zubi, koji će uskoro napraviti ŠKLJOC oko brižno njegovane frizure.) Pokreću u
nama onaj iskonski mehanizam za preživljavanjem. Tada iz našeg mozga nestaju
informacije kao što su – šta ću danas večerati, koliko kalorija ima puding od
vanilije ili pikanterije o glavnom glumcu filma „Gladijator“. Ne! Glavna
reakcije jest: PREŽIVJETI te počinjemo lamatati rukama i nogama kako bismo
došli u zagrljaj obali. Uf, strah se tek malo smanjio, do sljedećeg puta.
Da, to je strah, čovjekov najveći (ne)prijatelj. On je s jedne strane vrlo
koristan-štiti od bolesti, zaraza i moguće pogibelji. Sprečava nas da se igramo
s lavovima, skačemo s mostova te plešemo po vatri (naravno, i tu ima
izuzetaka). Tjera nas da kupujemo sredstva koja uklanjaju nečistoće, bakterije,
viruse, mikro i nano-bakterije, znane i neznane uzročnike bolesti! Zbog straha
nabavljamo paprene sprejeve, noževe, suzavce, nadzorne kamere, mini projektile
i slično. Znate već o čemu govorim.
No, strah ima i mračnu stranu. Ponekad se previše uzoholi te zavlada dobrim
dijelom života. Pa se počnemo bojati izaći i iz same kuće. A uz današnji
televizijski program to je zaista fatalno! Zrno pozitive je da tada možda
naučimo neki novi jezik, poput španjolskog ili sve popularnijeg turskog. No,
ako patimo i od TURKOPHOBIE, odnosno straha (netrpeljivosti) od Turaka,
onda smo stvarno nadrapali!
Postoje i neki bizarni strahovi, kao što je strah od pape, češnjaka, novca
(Ups, mičite dolare od mene!), stabala ili pak strah od odjeće. Zato, kada
slijedeći put vidite osobu koja hoda gola po cesti nemojte to previše
osuđivati, već mirno prijeđite na suprotnu stranu.
A što je s nekim prilično čestim strahovima, koji su zaista nepoželjni? Recimo, ablutophobia-strah od kupanja. Ili euphobia-strah od dobrih vijesti (napajanje crnjavom noć i dan) A tek geliophobia-strah od smijeha... A što da kažem o ergophobiji-strahu od posla? Uhvatiš debelu hladovinu i okačiš dijagnozu. NE DIRAJTE ME, DA SE STANJE NE POGORŠA. Daleko bi nas dovelo kada bi analizirali da li je to poželjno ili ne. No, da je ova fobija prilično zarazna, u to nema nikakve sumnje.
