Strah od mišića

Jedna od uvjerljivo najvećih predrasuda u žena koje se bave ili bi se trebale baviti nekim vi­dom rekreacije svakako je miš­ljenje kako će ih vježbanje s ute­­zima (dakle teretana) uči­niti mišićavima, pa samim tim i muškobanjastima. Nije mi sa­s­vim jasno je li to uistinu predrasuda i strah ili mnoge u toj ideji pronalaze još jedan alibi, e ne bi li izbjegle nešto što im na prvi pogled izgleda strašno ne­ugodno i naporno. Kako god bi­­lo, neće baš mišići doći sa­mim pogledom na utege, a po­ko­ja kila mišića na pravom mje­stu učinit će vas samo žens­tve­nijima. 

Jedno od novijih istraživa­nja pokazuje, na primjer, da ce­lulitis nije samo pitanje koli­či­ne hormona i masnih naslaga na neželjenim mjestima, već i obujma mišića koji se nalaze is­pod njih. Tako je skupini že­na, umjesto redukcijske dijete i ae­robnog vježbanja (trčanja, vož­nje bicikla itd.) preporu­čeno redovito tri do četiri puta na tjedan vježbanje u teretani po programu za jačanje mišića stražnjice i bedara. Dva mjeseca nakon toga, njih je čak je 80%uočilo promjene na bolje i manju izraženost efekta “na­ran­čine kore” koji obično naj­više upada u oči i smeta. To će reći da su voluminozniji mišići utjecali na drugačije ras­pore­đi­vanje masnih naslaga, te u isto vrijeme predstavljali čvr­šći os­lonac za taj isti masni po­krivač. To je vrlo važno znati i stoga što je gubljenje mišićne mase u žena tijekom godina izraženije nego je to u muškaraca, pa tako i celulitis za kojeg bismo se za­kleli da je došao sam od sebe, već i prije bio tu, samo su ga jači i veći mišići bolje držali. 

Tako dolazimo do jednostavne i jas­ne istine koja govori o tome da jači i veći mišići nisu bauk u ženskoj populaciji, već nešto poželjno čemu treba težiti. Strah od toga da će radom u teretani oni prekomjerno na­bu­jati posve je besmislen i pro­izilazi iz neznanja, jer mišići nisu kvasac, pa da će rasti sami od sebe. Druga pogreška, tako­đer u žena, svakako je ocjenjivanje snage vlastitih mišića po obimu nogu. Tako nerijetko ču­jem da se izbjegavaju jačati mišići donjih ekstremiteta jer su noge “i ovako i onako jake”. Preporučujem da se prije po­četka vježbanja izmjeri količi­na masnog tkiva, jer se najčešće radi upravo o masnoći koje s mišićima veze nema. Tako vo­lumen postoji, ali je sadržaj po­grešan. S obzirom da se u vjež­banje kreće s pogrešnim pretpostavkama, tako i ono ne daje one rezultate koje želimo, pa se na kraju izgubi mnogo vre­mena i truda, a do cilja se nije stiglo.