Stresni poticaji

O štetnom utjecaju stresa već i vrapci pričaju. I to s razlogom. Stres (pogotovo onaj kro­nični stres) je ozbiljno stanje i može biti ključni okidač za mno­ge bolesti, čak i one naj­teže. Zbog toga je preventivno djelovanje na tom području toliko važno. Znam da sve stre­sne događaje nije moguće u cijelosti izbjeći niti se od njih dis­tancirati. Tu pogotovo mislim na posao. No, izgleda da će čak i poslovni stres biti toliko stresan, koliko mu to sami dopustite. 

Različiti ljudi doživljavaju istu situaciju s bitno različitim intenzitetom nervoze. Neki “puknu” na najmanji poticaj (us­put terorizirajući i okolinu)  dok drugi formiraju vrlo učin­kovit zaštitni oklop, o koji se sve odbija. Navesti ću nekoliko dr­u­gih uobičajenih stresnih situacija, koje bi se svakako mo­gle, uz malo volje i napora, u cijelosti izbjeći.

Najčešće stresno breme je ono što ja nazivam “vječna mržnja”. Zamrzili ste nekoga zato što vas je jednom uvrijedio ili mislite da vam je napakostio ili vas je novčano oštetio ili vam nije pomogao kada ste to očekivali. Dakle, vi mu to nikada nećete zaboraviti i mrzit će­te ga do kraja života. Gad, koji je vrijedan samo prezira. Ne­rijetko se takva mržnja protegne na cijele obitelji (uključujući i djecu), pa čak i na buduće generacije. Slučajni susreti znaju se pretvoriti u patološko izlijevanje žuči ili (u najboljem slu­čaju) sve završi uz odlučno za­kretanje glave na drugu stranu. Obje strane su uvjerene da kri­vica nije na njima. Htjeli vi to priznati ili ne, vaša psiha je ta­ko godinama teško opterećena, što znači da si konstantno stva­rate nemjerljivu štetu. Situacija je krajnje naporna. To nije normalan život, već okovi koji zvekeću u mozgu. Što ste uopće postigli mržnjom? Tvrdogla­vost razara, oprost oslobađa.

Nažalost, postoje ljudi koji su i bez “vječne mržnje” uvijek mrzovoljni. Njima ništa ne valja i baš za sve su im krivi drugi. To mogu biti država, korumpirani političari, obitelj, Eskim s Grenlanda, susjedov pas ili grana smokve, koja stva­ra nepoželjni hlad. I muha i komarac su krivi što postoje. Kriv je i češnjak što smrdi. Za­pra­vo, uopće ne znam tko mr­zo­voljne uopće može istinski voljeti. (Trebamo li se radovati ako dernjava ne završi s priru­čnom sjekiricom?) I ne znam da li takvi ikada dožive starost.

Malo neobična vrsta stresa za kraj. Lijepo je pomagati susjedima, rodbini i prijateljima, ali neki ljudi to provode zaista previše kontrolirano. Dakle, omjer danih i primljenih usluga ili dobara mora biti stalno u ravnoteži. Netko vam je nešto pomogao i vi mu MORATE čim prije također pomoći. Poklon trebate uzvratiti poklonom vrlo slične vrijednosti. Osjećate se loše dok se ne “odužite”. Pri tome nije bitno da li je takvo oduženje u ne­kom trenutku uopće potrebno ili ne. Za vas je samo bitno da je ono što vi smatrate dugom (makar to zap­ravo nije dug, već prijateljska pomoć ili prigodni poklon) - vra­ćeno. Prilično za­mo­ran i stresan način stvaranja dobrih odnosa. Zar bi zbog periodične neravnoteže u primanju/dava­nju trpjeli dobri odnosi?