Poslodavac koji zapošljava 50 radnika, poslove zaštite na radu “može obavljati sam, ako ispunjava propisane uvjete ili obavljanje tih poslova ugovoriti ugovorom o radu sa stručnjakom zaštite na radu”.
„Stručnjak zaštite na radu je radnik kojeg je poslodavac odredio za obavljanje poslova zaštite na radu i koji ispunjava propisane uvjete za obavljanje tih poslova“ (članak 2. st.1. t. 28 Zakona).
Poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu „neovisno o tome je li u tu svrhu zaposlio jednog ili više stručnjaka zaštite na radu“ (članak 19.st.4. Zakona).
Poslodavac koji zapošljava 50 radnika, poslove zaštite na radu „može obavljati sam, ako ispunjava propisane uvjete ili obavljanje tih poslova ugovoriti ugovorom o radu sa stručnjakom zaštite na radu ili s ovlaštenom osobom a ako zapošljava više od 51 radnika obvezan je to ugovoriti sa stručnjakom zaštite na radu, te ako ima više od 250 radnika obvezan je sklopiti ugovor s dva ili više stručnjaka zaštite na radu „koji djeluju u službi za zaštitu na radu“.
Stručnjaci zaštite na radu surađuju s radnicima i povjerenicima radnika za zaštitu na radu i ovlaštenim osobama (članak 20 st.8 Zakona).
Vrste i stupnjeve stručne spreme i broj stručnjaka zaštite na radu, ovisno „o rizicima, djelatnosti i broju radnika“ propisuje ministar nadležan za rad posebnim pravilnikom (članak 20 st.9 Zakona. Stručnjak zaštite na radu obavlja stručne poslove zaštite na radu određene u čl.21. Zakona.
Poslodavac je dužan osigurati uvjete za rad stručnjaka zaštite na radu u skladu s odredbama članka 22. Zakona i omogućiti mu usavršavanje i zaštitu na radu i snositi troškove tog osposobljavanja“.
Stručnjak zaštite na radu potpisuje (s drugima) zapisnik o ocjeni sposobnosti radnika za rad na siguran način (članak 3a, st.3. Zakona).
O rizicima i promjenama „koje bi moglo utjecati na sigurnost i zdravlje radnika poslodavac, pored drugih obavještava stručnjaka zaštite na radu (čl.32).
