Marica je stoički došepala do bolnice. Tablete protiv kolesterola, visokog tlaka, žgaravice i štapićaste bakterije popila je rano ujutro. Terapija se ne smije prekidati
Odgovorna Marica zna da sve treba kontrolirati i otkriti na vrijeme. (Cijev u anus barem jednom godišnje. Dojka pod prešu i češće.) Malo se opustiš i razmaše se kolera, ebola ili zlatni stafilokok. Najnovije tegobe su tvrdokornije prirode. Kao odgovor na nadutost, beton-začepljenost, čudne bolove u žličici (više lijevo prije ručka, a više desno poslije) i pulsirajuću kičmu uslijedile su snimke i analize. Nakupilo ih se za fascikl.
"Zaboga, nemojte mi sada govoriti o krivoj kičmi i artrozi u koljenu. Situacija je daleko ozbiljnija, vidite da su tu neke sjene na slikama!", nakratko digne pogled djelomično zainteresirani liječnik, trudeći se da nadglasa dosadni žamor polugluhih penzionera iza neizoliranih vrata. (Kvaliteta štaka, rak testisa i stidne uši su top-teme.) Maričini gorki jecaji natopiše nalaze. Urea je sada nečitka.
"Dobro, dobro, ne tulite. Samo ćemo malo recnuti…"
Marica je stoički došepala do bolnice. Tablete protiv kolesterola, visokog tlaka, žgaravice i štapićaste bakterije popila je rano ujutro. Terapija se ne smije prekidati.
Iduće čega se sjeća su nejasni obrisi prištićave pojave MUJE RADIKALCA. "Imam odlične vijesti. Na komadu odrezanog crijeva ipak ne buja karcinom. Samo se neka gamad nakotila. Čak i dio odstranjenog želuca je čist. Jajnike smo izbacili iz čiste predostrožnosti, u vašim godinama to je rizično čuvati. Znate, ovi organi viška, bez kojih se može, samo stvaraju probleme i privlače bolesti."
"Oh, hvala vam, doktore. Dozvolite da vas poljubim. Krc, krc… Jao, moja leđa…"
Stafilokok je bujao naredna dva mjeseca. Sadržaj preostalog crijeva napokon se normalizirao i sigurno slijevao u priručnu vrećicu. Čak i stanje nakon rutinske operacije kičme i koljena bilo je podnošljivo. Kolica će trebati još neko vrijeme, možda ne zauvijek. Željezno koljeno malo zapinje, a ukliješteni živac sijeva iz petog pršljena. Nešto sitno se recnulo gdje ne treba.
"Ma, niste trebali!", vidno zainteresirani doktor sprema pršut u priručni ormar, nehajno rušeći lanjske nalaze gastroskopije. "Sada ćemo još riješiti jetrene enzime, kalij i trtičnu kost. Glavno da ste došli na vrijeme. Imate vrašku sreću. I dajte malo tu kičmu, da šiknemo jednu blokadu."
Škrip, škrip… Samo metalni zvuk iz koljena remeti mir. Hm, zašto me trga oko hipofize? Zašto kugla u ždrijelu vibrira već danima? Malo mi je opaka i ova nervoza zbog histerične susjede… Ajme, samo da dođem na vrijeme…
