Ovaj je članak prije svega namijenjen onim ljudima koji psa ili macu doživljavaju kao člana obitelji - provode mnogo vremena sa svojim ljubimcem, razumiju ih, uživaju u njihovim ludorijama, nerado ih ostavljaju same kod kuće, a kada se vrate doma spuštaju najlone s place na pod, kako bi se prije svega poigrali sa svojim prijateljima. S vremenom se tako između životinje i čovjeka razvije bliska veza tako da nedostaju jedan drugome ako se ne vide po nekoliko sati. Zbog kratkog životnog vijeka takva emotivna veza obično završava smrću psa ili mace. Svi znamo da je smrt neminovna te da je dio života, no nažalost rijetki su ono koji je dočekaju spremni. Jedan od problema kod kućnih ljubimaca jest taj da ih uvijek doživljavamo kao bebe - naime iako je naš pas star 15 godina, dakako doživio je duboku starost, mi ga još uvijek doživljavamo jednako kao kada je bio štene od 2 mjeseca. Naši su kućni ljubimci u pravilu potpuno ovisni o nama i to je ono što uvjetuje da ih uvijek doživljavamo kao štenad. I kada su odrasli i onda kada su stari, još uvijek čekaju da im damo jesti, da ih izvedemo u šetnju, namještaju nam glavu u krilo da ih pogladimo, ukratko stalno pokazuju svoju ljubav. Ponašaju se stalno isto, i jednostavno je teško shvatiti da je npr. kujica kojoj je malena tepamo kao bebi, zapravo starija gospođa koja više voli da je se pusti na miru. Ugine li životinja u dubokoj starosti vlasniku je teško, no može se tješiti time da je ljubimcu pružio sve kako bi oboje uživali što duže. Treba misliti na to da psi i mace smrt vjerojatno ne doživljavaju tako tragično kao mi već to smatraju jednostavno normalnim. Vrlo su često zaista zbunjeni kada su im vlasnici tužni jer oni ne mogu povezati našu tugu sa završetkom njihovog života - oni smrt ne doživljavaju kao mi. Vrlo često sugeriram vlasnicima bolesnih pasa i mačaka da se nastoje ponašati prema ljubimcima kao da je sve uredu, kako negativne emocije ne bi prenosili na njega. Dugo vremena nakon što ostanemo bez ljubimca očekivati ćemo njegov lavež kada je gost na vratima, automatski stavljamo vodu u praznu zdjelicu, nemamo razlog za šetnju a još dugo vremena čujemo kako naš ljubimac tapka po stanu iako ga više nema… U takvim situacijama uvijek dajemo isti savjet, a to je da nabavite novog prijatelja. To nije zamjena niti nadomjestak za prvog ljubimca, niti mu mora biti sličan. To je način da nastavite sa svojim životom onako kako ste navikli, a koliko god različita bila nova pridošlica, pružit će vam isto toliko radosti. Nikada nećete zaboraviti vašeg prvog psa ili macu, ali će vas nova životinja potpuno okupirati. Neprimjetno, polako, zavući će vam se pod kožu i već za nekoliko dana veselit ćete se zajedničkim trenucima i znat ćete tko vam se najviše i iskreno veseli kada dođete sa puta…