Ovogodišnja tema Svjetskog dana zdravlja je antimikrobna rezistencija. Dobro je da se o tome govori, ali sve djeluje pomalo smiješno. Na problem ukazuju oni koji su problem i stvorili


Obilježavanje Svjetskog dana zdravlja (7. travanj) prelazi u kroničnu dosadu. Na Korzu osvane prigodni šator, podijeli se nešto letaka, a penzioneri stoje u redu za mjerenje tlaka. (Pretpostavljam da dobiju i preporuke za korištenje lijekova.) I tako svake godine. O uzrocima zdravstvenih problema, zdravoj prehrani i zdravom načinu života ni glasa. IMAMO LIJEKOVE ZA SVE I TU LEŽI RJEŠENJE ZA VAŠE PROBLEME. No, tu i tamo ipak saznajemo da nas prekomjerna potrošnja lijekova (što je već odavno slučaj) vodi direktno u propast.

Ovogodišnja tema Svjetskog dana zdravlja je antimikrobna rezistencija. Dobro je da se o tome govori, ali sve djeluje pomalo smiješno. NA PROBLEM UKAZUJU ONI KOJI SU PROBLEM I STVORILI. Jednostavno, epohalno otkriće antibiotika zaludilo je medicinsku struku, tako da su se počeli upotrebljavati kada treba i (još češće) kada ne treba. Kao posljedica svega, ANTIBIOTICI DJELUJU SVE SLABIJE I SLABIJE. (Izgleda da ni Sumamed više ne djeluje kao nekada.) Mogli bi postati i potpuno beskorisni. Tuberkuloza je ponovno u ekspanziji. Godišnje od nje umre barem milijun i pol ljudi, s tendencijom daljnjeg rasta. Pretpostavljam da će i druge, pomalo zaboravljene bolesti, slijediti trend. A javljaju se i nove infekcije, POTPUNO OTPORNE I NA NAJJAČE ANTIBIOTIKE. Znate li što to znači?

ZARAZE ĆE NAS KOSITI KAO NEKADA I VIŠE NEĆE BITI POVRATKA. U Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kažu: „Došli smo do kritične točke. Hitno nam je potrebno zajedništvo u stvaranju novih lijekova.“ Znači, još više otrova i PRAZNA NADA DA ĆEMO BITI MUDRIJI OD MIKROBA. O prirodnim metodama jačanja imunološkog sustava nema ni spomena.

Evo, čak i jumbo plakati upozoravaju na pretjeranu potrošnju antibiotika. Budimo sasvim otvoreni, antibiotike propisuju liječnici i oni apsolutno generiraju cijelu situaciju. Drugim riječima, odgovorni su za trenutno stanje i krive procjene. Pacijenti tu slabo mogu utjecati, već se jednostavno pokoravaju trendu, nadajući se da je omjer učinkovitosti i štete onoga što uzimaju najbolji mogući. Sve ukazuje da nije baš tako. I ništa se neće promijeniti dok medicinska struka NE PROMIJENI SHVAĆANJA I U PRAKSI.
Ako već nije kasno…