Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je u Hrvatskoj ponovo oboren rekord u prodaji novih vozila, koji prošle godine iznosi preko osamdeset tisuća novih automobila na našim prometnicama. Naravno da tom broju treba pridodati i vozila koja su kupljena polovna u auto kućama i ona iz malih oglasa. Ponuda na sve strane, reklame, oglasi, popusti, pogodnosti. Situacija se korijenito promijenila u malom vremenskom razdoblju, kad se Zastavu čekalo mjesecima, a samo za uplatu Golfa trebalo je nekoliko noći prespavati pred prodajnim mjestom kako se ne bi izgubio red. Onda smo se tješili tim rokovima jer je na Istoku nakon uplate auto dolazio i nakon sedam, osam godina. Promjene derastične, što bi rekao prijatelj od Preko! Dakle, u Hrvatskoj nema mizerije, iako će nemali broj novokupljenih vozila završiti u vlasništvu banaka, od onih koji su imali veće želje od mogućnosti i nisu bili u stanju na vrijeme podmirivati kredite, jer je to najčešći način kupnje. Pa kad se odlučujemo kupovati novi auto i odredimo koji će to biti, posjetom autosalonu ponekad se nađemo na čudu prilikom prezentacije vozila od strane ljubaznih prodavača. Oni ne propuštaju ponuditi dodatnu opremu, od klime ABS-a, kože, metalik boje, putnog računala, sve većeg broja zračnih jastuka itd... Naravno da svaki dodatak košta i kad bi uzeli sve ono što vam je ponuđeno, nerijetko bi platili još više od polovice iznosa na koji ste računali u osnovnoj varijanti. I kad vam ljubazna prodavačica otkrivenih koljena nudi dodatnu opremu, čini vam se da bi trebali sve to imati u svom vozilu, (i prodavačicu), no uvijek se mora razlikovati doplatu za sigurnost, od one za "šminku". Iako neka, nekad, dodatna oprema to više nije, jer je danas već u serijskoj varijanti imaju ugrađena sva vozila, uvijek će biti nečega što je nova tehnologija i što će trebati doplatiti. Tako jednom čitaocu nude i tempomat, a nije se htio sramotiti i pitati što je to. Vjerojatno se radi o kupovini vozila više srednje klase ili visoke, jer takav uređaj, uglavnom nemaju manji automobili. Riječ je o uređaju koji se brine da prilikom vožnje autoputem, vozilu održava istu brzinu bez našeg angažiranja, tj. pritiskanja pedale gasa. Neki kažu da je tempomatu mama bila obična cigla. Ako se vratimo godine, pa i desetljeća unatrag, i sjetimo novinskih članaka u kojima je pisalo kako Turci u kamionima često ginu na povratku u domovinu, vozeći putem ondašnjeg Bratstva i jedinstva, sigurno nam je ostao u glavi podatak da su u nekoliko navrata u smrskanom kamionu pokraj pedale gasa našli ciglu. To su umorni vozači koristili kako bi odmorili nožne mišiće desne noge, kad su pretovareni gutali kilometre i ponekad jedva milili cestom. Ondašnje vozačko radno mjesto, prema današnjima, bilo je prava tortura i to je doista bio fizički rad, kad nije bilo nikakve udobnosti, a svaki je pokret ruke ili noge zahtjevao snagu. Danas, i u najtežim kamionima samo možete čuti ono tiho "pš, pš", ili se ni to uopće ne čuje, kad svaki pokret vozača preuzima elektronika ili hidraulika, pa vozač na svom radnom mjestu sjedi kao u fotelji dnevnog boravka. Dakle, tempomat se upotrebljava na dugim ravnim dionicama, kad je brzina konstantna. Smješten je na poluzi ili prekidaču ispod volana i njegovim uključivanjem brzina ostaje ista, bez naknadnog dodavanja gasa. Isključuje se ponovnim pritiskom na polugu, odnosno prekidač ili dodirom, tj. pritiskanjem pedale gasa ili spojke. Neki su protiv toga, jer kažu da takva vožnja uspavljuje vozača na, itako dosadno ravnim dionicama. No, kako vozač sve manje postaje bitan u vožnji, jer uz tempomat postoji i uređaj koji mjeri rastojanje od drugog vozila i ne dopušta da mu se previše približite, u slučaju kritičnih situacija zanošenja, elektronika preuzima komande (ako je ugrađena u vozilo), možemo očekivati da će jednog dana našim potomcima automobil služiti na način kao pijanim kaubojima njihov konj, koji ih je nepogrešivo vratio kući ili nazad u bar. Bit će dovoljno utipkati adresu i pustiti auto da učini svoj posao. Ne vjerujete? A već je sonda sama stigla na Mars.....