Točniji naziv teme o kojoj namjeravam pisati ovaj tjedan jest tržište dugovnih vrijednosnih papira...Makar je danas to već prilično poznata stvar, za one kojima je tema nepoznata, definirajmo ipak, što su to dugovne vrijednosnice. Dakle, općenito se prema svojem karakteru, vrijednosni papiri dijele na vlasničke i dugovne, tj. dužničke. Prve predstavljaju dokument o vlasničkom udjelu u nekom društvu, a mogu biti redovne dionice ili povlaštene, odnosno preferencijalne, dok se u dugovne ubrajaju obveznice i razni kratkoročni vrijednosni papiri poput trezorskih i blagajničkih zapisa, komercijanih zapisa, zadužnica i sl. i predstavljaju dokument o pravu potraživanja određenog iznosa prema izdavatelju navedenog dugovnog vrijednosnog papira. Najčešće se na tržištu kapitala javljaju obveznice kao dugoročni papir, dok su ostali navedeni uglavnom kratkoročni, čija je ročnost do 1 godine i koji su uglavnom instrumenti tržišta novca, a ne tržišta kapitala. Cijena obveznica se za razliku od dionica uglavnom iskazuje u postotku od nominalne vrijednosti, pa npr cijena od 108.5 znači da se trguje tom emisijom obveznica po cijeni koja je 8.5% iznad nominalne vrijednosti. Za dug koji je izdavatelj obveznice prema njenom imatelju dužan, on je obvezan plaćati kamatu koja je definirana aktima o izdavanju te emisije i koja se isplaćuje najčešće u polugodišnjim intervalima. Naime, amortizacija obveznice tj isplata duga i kamata može biti definirana na više načina, od toga da se po roku dospijeća isplati cjelokupni dug, zajedno sa kamatom ili da se u periodičnim intervalima isplaćuje dio duga tj glavnice i dio kamate, do tog da se dug isplaćuje po dospijeću, a kamata periodično. Ova zadnja varijanata je kod nas i najčešća u praksi, a intervali su u pravilu polugodišnji. Trenutno u RH ima desetak emisija domaćih obveznica, što državnih, što korporativnih, te otprilike isto toliko euroobveznica, plasiranih na stranim tržištima. Kuponske kamatne stope, odnosno cijena kapitala koju izdavatelj plaća na prikupljeni kapital emisijom domaćih obveznica kreće se od 8.5% za obveznice HZZO-a koje idući mjesec dospijevaju na naplatu i prve su obveznice te vrste u RH do 5.5% koliko je kuponska stopa za zadnje emitirano izdanje RH s 14-godišnjim dospijećem. Između njih se nalazi još nekoliko emisija sa stopama od 6.125%, 6.5%, 6.875%, 8.375%, a trend je obrnut od ovdje nabrojenog i lijepo se vidi kako je svako izdanje sve jeftnije jer su kamate sve niže, a to očito ukazuje na rast povjerenja, ali i likvidnosti novčanog i tržišta kapitala jer su spremni kupovati obveznice sa sve manjim prinosom. Cijene po po kojima su emitirane te obveznice (jer to može biti po cijenama i ispod i iznad nominale, a ne mora uvijek biti jednako nominali, te trenutne tržišne cijene faktori su koji definiraju koliko iznosi prinos obveznice. Ako kupujete obveznice po cijeni iznad nominale, onda kamata koju primate daje prinos koji je manji od kuponske kamate. Ako je obveznica denominirana u stranoj valuti, kao što naše uglavnom jesu u eurima, onda i tečaj može jako utjecati na prinos obveznice. Prinosi se trenutno kreću do najviše 5.4% godišnje za državne obveznice, te 6.6 % za korporativne, odnosno one kojima su izdavatelji trgovačka društva, banke tj korporacije... Naravno, razlog višeg prinosa je viša kamata koja je viša jer se ipak korporacije smatraju rizičnijim dužnikom od države i jedinica lokalne uprave, ali jedan od zaključaka ove priče jest da kupnjom državnih obveznica ulagač dobiva jamstvo na cjelokupni iznos, a ne samo do 100.000 kuna kao u banci, a uglavnom je i kamata na 1 godišnja oročenja niža od prinosa na obveznice...