Prilikom sklapanja ugovora o radu primjenjuju se brojna načela a posebno načelo savjesnosti i poštenja
Središnja kategorija radnog zakonodavstva je ugovor o radu. Ugovor o radu je rezultat volje subjekata radnog odnosa: poslodavca i radnika, nakon prethodno provedenog postupka među njima da uspostave radni odnos, bez obzira da li je to bilo neposredno (natječajem, oglasom ili slično) ili posredovanjem službi koje su za to registrirane i koje po zakonu mogu obavljati poslove posredovanja u zapošljavanju.
Prilikom sklapanja ugovora o radu primjenjuju se brojna načela a posebno načelo savjesnosti i poštenja. Kada se ugovor o radu sklopi treba primijeniti načelo pacta sund servanda (ugovor treba poštivati) tj. ugovore treba izvršavati. Povreda načela savjesnosti i poštenja nastaje kada jedan od subjekata u tom odnosu (poslodavac ili radnik „iznevjeri“ to načelo, a drugi subjekt mu „vjeruje“). Druga strana nastupa „prijevarno“ ili koristi svoj „privilegirani položaj“ pa sklopi ugovor o radu, a odnosi (prava i obveze) su nesrazmjerni. Ima slučajeva da jedan od tih subjekata „namjerno“ dovedu drugog subjekta u neravnopravan položaj i nepovoljno stanje (ekonomsko stanje ) ili slično. Nažalost, najčešće je radnik, kao najjača strana koja to trpi.
Ugovor o radu je pravni posao. To je individualni, pojedinačni ugovor između poslodavca i radnika. Može se zaključiti i za jedan sat rada bez obzira kako će to radno vrijeme biti organizirano. O tome odlučuje poslodavac.
Sadržaj ugovora o radu čine prava, obveze i odgovornosti subjekata radnog odnosa (poslodavca i radnika). To se ugovara na temelju propisa koji reguliraju radni odnos.
To je lično (osobno) pravni odnos između točno određenog poslodavca i točno određenog radnika. Bez obzira što se smatra da radni odnos postoji, ipak se kaže da on formalno nastaje kada se sklopi ugovor o radu odnosno poslodavac da radniku pisanu izjavu koja zamjenjuje ugovor o radu. Ako se nakon sklapanja ugovora o radu zaključuje njegov dodatak (aneks) on mora biti u pisanom obliku. Uvijek mora biti rezultat suglasnosti poslodavca i radnika. U praksi sudova nema slučajeva da sudska odluka zamijeni ugovor o radu odnosno aneks ugovora o radu. Drugo je pitanje kada radnik tužbom traži da sud utvrdi postojanje radnog odnosa.
Poslodavac ne smije sklopiti ugovor o radu s maloljetnikom mlađim od 16 godina. Ima jedno ograničenje za radnika koji je vršio određenu dužnost, pa ne smije do godinu dana zasnovati radni odnos u organizaciji koju je nadzirao ili je bio u poslovnom odnosu, prema Zakonu o sprječavanju sukoba interesa.
Prilikom sklapanja ugovora o radu kod poslodavca odnosno radnika ne smije biti mane volje, a pogotovo moraju ga sklopiti poslovno sposobne osobe. Posao zbog kojega se ugovor zaključuje mora biti moguć, dopušten, određen ili odrediv. Nema radnog odnosa ako u ugovoru o radu nema plaće jer je radni odnos naplatan pravni posao.
Praksa je složenija odnosno kompliciranija, a često i suprotna određenjima iz propisa. To se odnosi i na razne oblike tzv. Prekarnog rada koji nije isto što i fleksibilizacija u području radnih odnosa. Prekarni rad je nestandardni rad i odstupa od standardnog oblika i sadržaja radnog odnosa (posao, trajanje, osiguranje i drugo).
