Unutarnji (stražnji) impingement ramena

Jedno od bolnih stanja koje je teško dijagnosticirati, naročito u pacijenata koji se bave bacačkim i šuterskim sportovima poput rukometa, vaterpola ili tenisa jest unu­tarnji ili stražnji impingement ramena. 

Impingement se može prevesti kao uklještenje ili žuljanje. U tom smislu, vrlo često je bolno stanje vanjski impingement, pri kojem na­staje oštećenje tetiva rotator­ne manšete. Pri rjeđem, unu­tarnjem impingementu ra­mena, oštećenje se javlja na zglobnoj čahuri, unutar sa­mog zgloba ramena. 

Sam mehanizam nastanka ovog oštećenja nije do kraja jasan, ali jedna od prihva­će­nijih teorija govori o vjerojatnom vakuum efektu pri na­glom podizanju ruke, kao što se to događa pri šutu lopte u rukometu ili pri servisu u tenisu. Naime, pri toj kretnji, kompleksni ples tetiva i mišića mora osigurati ne samo podizanje ruke, već i odmicanje zglobne čahure od koštanih segmenata zgloba. Kada to nije u moguć­nosti učiniti dovoljno brzo, dijelovi čahure bivaju na kratko ukliješteni. Višestru­kim ponavljanjem iste situ­acije razvija se i oštećenje. 

Simptomi unutarnjeg im­pingementa teško se pro­nalaze na kliničkom pregledu, a samo oštećenje ne vidi se na ultrazvučnoj pretrazi. Tek kada je dovoljno veliko moguće ga je detektirati na MR snimkama i to ne uvijek. Najvažniji simptom uobiča­jeno opisuje sportaš- kratka, nagla bolnost pri podizanju ruke za smeč ili šut.

 

Liječenje ovog sindroma, kao i svih oštećenja ramena zahtjeva vrlo usku suradnju fizioterapeuta i sportaša. Ulo­ga fizioterapeuta je mo­di­ficirati mišićnu aktivaciju pri specifičnom pokretu, te sanirati druge prateće nedostatke ramenog obruča, koji uobi­čajeno prate ovo stanje. Me­tode izbora u ovom slučaju su manualna medicina i ki­ne­zioterapija (specifične vjež­be). U suradnji s trenerom, potrebno je provjeriti teh­niku šuta ili smeča, te ju modificirati. 

Dužina terapije može va­rirati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, a u zavisnosti od veličine oštećenja i dobi sportaša.