Pravilna tjelesna reakcija na ozljede i infekcije ima vitalnu važnost. Svi imamo urođen i vrlo kompleksan način odziva u takvim situacijama. To je ono što nas podsjeća na bolest – bol, oticanje, crvenilo, vrućina. (Prepoznajete li simptome upale?) Gubitak snage i apetita obično upotpunjuju set problema. Zapravo, RADI SE O SIGNALIMA, KOJI UPOZORAVAJU I UPUĆUJU DA JE PROCES IZLJEČENJA U TIJEKU te da je krajnje nepoželjno svako ometanje. Bol, koliko god bila neugodna, ima i važnu zaštitnu ulogu. Recimo, akutna bol izazvana diranjem vruće pećice očito nam vrlo jasno daje do znanja da bi produljeno izlaganje vrućini moglo loše završiti. Drugi tip boli dolazi iznutra i nema veze s vanjskim utjecajima. Nastaje oslobađanjem nekih tjelesnih kemikalija i upozorava nas da dodatno pazimo problematičnu zonu, sve dok proces zacjeljivanja ne bude završen. Ljudi bez osjećaja boli opasno su hendikepirani. MOGU SE RASPADATI IZNUTRA, A DA O TOME NIŠTA NE ZNAJU. Oticanje je također obrambena manifestacija i označava povećanu koncentraciju zaštitnih stanica. Svako tjelesno oštećenje ili neravnoteža (bez obzira da li je riječ o ozljedi ili infekciji) podrazumijeva mnoštvo oštećenih i uništenih stanica. Pucanje stanične ovojnice znači i oslobađanje velikog broja otpadnih molekula u okolno tkivo. NEKE OD OVIH MOLEKULA AKTIVIRAJU OSJETNE CENTRE ZA BOL, a dolazi i do proširenja krvnih žila, čime se povećava lokalna krvna cirkulacija („crvenilo“). S pojačanim krvnim optokom, više bijelih krvnih stanica dolazi na bolesno mjesto. Makrofagi (vrsta bijelih stanica) proždiru stanični otpad, a eventualna bakterijska infekcija rješava se svojevrsnim formiranjem barijere bijelih krvnih stanica, kako bi se formirao gnojni apsces. Tu ima krvna tekućina (serum) ključnu ulogu u zacjeljivanju. Osim čišćenja staničnog otpada i uništavanja patogenih bakterija, makrofagi šalju i važne kemijske poruke do mozga. Na osnovu takvih informacija, podiže se, između ostalog, i tjelesna temperatura. To je iznimno važna mjera u borbi protiv infekcije. Naime, BAKTERIJE SE BRŽE RAZMNOŽAVAJU PRI NORMALNOJ TJELESNOJ TEMPERATURI, pa im se vrućinom otežava daljnji razvoj. S druge strane, obrambene stanice se brže razmnožavaju u stanju vrućice. (Koliko je uputno snižavati temperaturu na umjetan način, prosudite sami.) Naglašavam da svaka ozljeda ili infekcija podižu temperaturu, samo što se nekada ta mjera manifestira samo lokalno. Podizanje temperature zahtjeva dosta energije. Rekli bi, to je težak posao. Rast od samo jednog stupnja zahtjeva 10-13% više energije nego u normalnom stanju. Naravno, TO SE MORA KOMPENZIRATI UŠTEDAMA NA DRUGIM PODRUČJIMA. Znamo da je bolestan čovjek malaksao i apatičan. To ne znači da se iscrpio, nego da se raspoloživa energija čuva za važnije potrebe. Mirovanje pri bolesti podrazumijeva da će i energetsko rasipanje biti najmanje. Nitko ne voli bolest i nitko ne voli prateće neugodnosti. Danas se lijekovima štošta može izmijeniti i popraviti osobni komoditet. No, morate znati nešto jako važno. SVAKI LIJEK ZAHVAĆA SVE TJELESNE SISTEME I NIJE MOGUĆE DJELOVATI SELEKTIVNO. U praksi, djelovanje na upalu obično je kontraproduktivno, odnosno opasni korak unatrag. Recimo, steroidi se ponekad prepisuju za teže oblike artritisa. Bez sumnje, tako se ponekad postižu nevjerojatna poboljšanja oko upalnih procesa u zglobovima. UZ MANJE POŽELJNE DODATKE. To su slabost, depresija, debljanje, masnice po tijelu i štošta drugo. Ništa čudno, steroidi preplavljuju tijelo i ZAUZIMAJU MJESTO TJELESNIH HORMONA. Ovako zauzeta receptorska mjesta podrazumijevaju i drugačiju komunikaciju unutar organizma. MNOGO TOGA SE MIJENJA. Traženi cilj liječenja ujedno je i otvaranje KUTIJE SA ZASTRAŠUJUĆIM SADRŽAJEM. Što je „liječenje“ duže, nus-pojave su teže. Dugotrajno tretiranje steroidima donosi dijabetes, osteoporozu i rak. A htjeli smo samo ublažiti upalne procese...