Liste čekanja su duge, pa će svaka zaboravljena sestrična sa šaltera jako dobro doći. A jadnici koji se uzdaju u regularnu/poštenu listu vrlo lako mogu iskušati sve čari zdravstvenog sustava.
Rješavanje zdravstvenih problema počinje u sektorskoj ambulanti. Mirna i dobrosusjedska atmosfera, u kojoj prevladavaju penzioneri. Većina ih se sklupča pored pećice i krate vrijeme sortirajući dosadašnje nalaze.
Obično odskaču masnoće, pogotovo u fazi pretjerivanja oko friških čvaraka. Oštro oko lako će uočiti i nosioce sjena na plućima. Obzirno iskašljavaju u kutu, kako bi zonu kontaminacije sveli na minimum. Krv ili gusti katar, rak ili tuberkuloza. Kako kod koga.
Obzirna doktorica nesebično pruža rame za plakanje i, po potrebi, upućuje dalje. Tu je još sve na razini blage kamilice. Nitko ništa ne reže i nitko vas ne gura u ogromni zujeći aparat.
Za daljnje zdravstvene usluge treba se znati izboriti. Liste čekanja su duge, pa će svaka zaboravljena sestrična sa šaltera jako dobro doći. A jadnici koji se uzdaju u regularnu/poštenu listu vrlo lako mogu iskušati sve čari zdravstvenog sustava. Liječnici su ljuti i protestiraju nad nepravdama, svako malo miriše na štrajk, a egzodus u potrazi za velikim plaćama u Njemačkoj, Švedskoj i Kanadi je najavljen.
Što duže čekate, riskirate veći zastoj. Osjećate li znakovitu sreću na dan pregleda, uz nadu da se trošno bolničko zdanje neće raspasti?
Hodnici se već savijaju pod težinom pacijenata, iako imate dojam da ste došli rano. Krčite put do šaltera i nehotice uvaljujete lakat onima koji su se ukotvili nasred puta poput panjeva. Uf, živimo u vjeri da im nije stradala već načeta jetra. E, sada, vrata iza kojih sjedi specijalistički doktor konstantno su pod okupacijom. Barem dvoje gurne svoj nos pri svakom otvaranju. To su, većinom, oni „samo da nešto pitam“ pacijenti, koji se lukavo snađu ako im se pruži prilika. Kada se jednom zatvore vrata, a oni s druge strane, možete se ljutiti koliko hoćete i bijesno šamarati oko sebe. Samo će vam čir proraditi. A i tableta za smirenje neće biti naodmet.
Kada vas umorni doktor (lojalan našoj državi, a ne tamo nekoj hrpi eura) napokon pregleda, vjerojatno će vas opteretiti još kakvom uputnicom, kako bi bolje upoznali „žarište“ koje vas muči. Od sada nadalje manje će vas štedjeti. Cijev u crijevo ili usta, komad organa na analizu, panoramske slike začinjene Hiroshima-posljedicama, ako treba i bolnica… A u bolnici će pošteda biti još slabija.
Organ sa žarištem treba ukloniti, a manjak nekako premostiti. Vrlo rijetki nesretnici ostat će bez krivog organa. Za utjehu, bar nećete skupo proći. Dopunsko pokriva (skoro) sve. Vraćate se u bazu u kakvom-takvom stanju. Izmrcvareni, zašiveni i s hrpom papira. Pećica i rame za plakanje u sektorskoj uvijek će vas čekati. Tamo su i štrajkovi rjeđi.
