Često se prigovara da u ugovorenom radnom odnosu ima previše socijalnih odnosa i to smeta koncepciji tržišta.


Rad radnika obavlja se uvijek u određenoj organizaciji ra­da i pod određenim uvjetima. Uvjeti rada su u pravilu objektivne naravi i kao takvi su de­terminanta rada i radnog od­no­sa. No, oni su i njihova subjektivna determinanta.

Pravna narav (priroda) uv­jeta rada uči se kroz različite klasifikacije koje govore o broj­nosti i specifičnosti tih uvjeta.

Uvjeti rada fizičke naravi su, prvenstveno oni koji se od­nose na zaštitu i sigurnost zdrav­lja radnika i zaštitu na radu u najširem smislu. To su mjere, sredstva i brojne aktiv­nosti koje poduzimaju brojni subjekti, prvenstveno preventivno, ali i kao nastojanje saniranja stanja nastalog u procesu rada i rad­nog odnosa. Teret zaš­tite na radu pada prvenst­veno na pos­lodavca i radnika. Radnik ne smije imati nikakve troškove u vezi sa zaštitom na radu.

To prate brojni propisi: he­teronomni i autonomni. To su međunarodni i nacionalni pro­pisi. Tu su i Zakoni o pojedinim djelatnostima, zatim pro­vedbeni (podzakonski) akti, ali i kolektivni ugovori, procjene opasnosti (rizika) na radu, pra­vilnici o zaštiti na radu; zaštita posebnih kategorija radnika, odluke poslodavaca o detaljnoj organizaciji zaštite na radu i drugi. 

U uvjete rada fizičke naravi spadaju i: radno vrijeme i njegov raspored (smjene, noćni rad, dvokratni rad i drugo); od­mori i dopusti i njihovo reguliranje, realiziranje i zaštita.

Uvjeti rada organizacijske naravi značajan su dio uvjeta rada, a odnose se na organizaciju radnog mjesta, kao najmanje tehničko-tehnološke, organizacijske jedinice kod poslodavca koju sačinjavaju poslovi i zadaci, a obavljaju ih radnici (jedan ili više) kako nalaže pos­lodavac i organizacija. U organizacijske uvjete spada i mikro organizacija poslodavca i radni okoliš što opet obuhvaća mik­ro zaštitu i okruženje u kojem se radni proces realizira i dr. 

U radnom odnosu bitni su i nezaobilazni uvjeti rada socijalne naravi. Često se prigovara da u ugovorenom radnom od­nosu ima previše socijalnih od­nosa i to smeta koncepciji tržišta. To ne stoji, jer nema te organizacije rada koja može bez radnika. Taj radnik ima svoja svojstva, oznake i karakteristike svoje obitelji. Takav kakav jeste zahtjeva i poseban tretman na radu i u vezi s ra­dom (socijalne službe, medicinu rada, psiho­logiju rada, zdravstvenu zaštitu, higijenu rada, zaštitu majke i djeteta, boležljivih i starijih radnika, radnika sa smanjenim radnim sposobnostima, invalida i drugih).

Konačno, tu su i uvjeti prav­ne naravi, a odnose se prvenstveno na reguliranje i ostvarivanje rada u radnom odnosu, posebno i naglašeno na neo­dređeno vrijeme; pitanje plaća i naknada; obrazovanja i nap­redovanja; nagrađivanja inova­cija i stvaralaštva; nagrada ali i odgovornosti u svim povre­da­ma obveza na radu.