Neizvještavanje o trajanju dugih rehabilitacijskih postupaka, posljedica preranog povratka u sport, ponovnih ozljeda poradi žurbe, prosječnog adolescenta koji se bavi sportom i ima ambiciju ostavlja u krivoj ideji da je gotovo svaka ozljeda manja smetnja čije je rješavanje jednostavno i brzo.
Svi koji prate sportske uspjehe naših sportaša povremeno su fascinirani brzim povratkom nekih od njih nakon ozljeda u trening i natjecanje. Zahvaljujući Internetu, ta su izvješća dostupna u gotovo realnom vremenu. No pitanje je koliko su takve informacije zapravo točne.
Sjećam se jedne situacije od prije nekoliko godina, kada je Ivan Ljubičić u naponu svoje karijere bio ozlijeđen. Nazvao ga je novinar kako bi ga upitao o prognozama i vremenu koje mu je potrebno da se vrati turnirima. Ivan mi je predao telefon i dozvolio da proslijedim sve potrebne informacije. Zajedničko čitanje internet portala slijedeći dan izazvalo je smijeh, Ivanov i moj. Naime, razlika između onoga što sam rekao i onoga što smo pročitali bila je nevjerojatna.
Na stranu povremene nespretnosti u novinarskim izvješćima, no to može postati problem. Kontinuirano glorificiranje brzih povrataka u sport i izostavljanja onih manje senzacionalnih priča stvaraj iskrivljenu sliku. Neizvještavanje o trajanju dugih rehabilitacijskih postupaka, posljedica preranog povratka u sport, ponovnih ozljeda poradi žurbe, prosječnog adolescenta koji se bavi sportom i ima ambiciju, ostavlja u krivoj ideji da je gotovo svaka ozljeda manja smetnja čije je rješavanje jednostavno i brzo. Stvara se dojam da je sve samo pitanje pronalaska dovoljno sposobnog sportskog fizioterapeuta, koji će je nekim postupkom problem ukloniti odmah, kako bi se sutra cijela priča nastavila tamo gdje je stala.
U fazi rasta i razvoja svaka ozljeda je problem, kojeg treba temeljito sanirati. Osim njene sanacije, važna je i procjena njenog uzroka, naročito u trenažnom procesu, te uklanjanje riziko faktora u budućnosti. Bez tog aspekta sportske fizioterapije, ona se pretvara u prvu pomoć, gotovo vatrogasnu službu čije ingerencije prestaju čim je požar ugašen, sa posljedicama o kojima informacije teško pronalaze svoj put do mladih sportaša.
U gotovo četvrt stoljeća koliko se bavim sportskom fizioterapijom vidio sam prevelik broj iznimnih talenata koji su se morali ostaviti sporta zbog komplikacija uzrokovanih žurbom na prvu slijedeću utakmicu, sa ozljedama koje su bile nedovoljno sanirane. Na stranu povremene nespretnosti u novinarskim izvješćima, no kontinuirano glorificiranje brzih povrataka u sport i izostavljanja onih manje senzacionalnih priča, dugih rehabilitacijskih postupaka, posljedica preranog povratka u sport, ponovnih ozljeda poradi žurbe, prosječnog adolescenta koji se bavi sportom i ima ambiciju ostavlja u krivoj ideji da je gotovo svaka ozljeda manja smetnja čije je rješavanje jednostavno i brzo, te je samo pitanje pronalaska dovoljno sposobnog sportskog fizioterapeuta, koji će je nekim postupkom ukloniti odmah, kako bi se sutra cijela priča nastavila tamo gdje je stala.
