Velika dilema oko roštilja i Snježnika

Planirano je da Platak pos­tane veliki turistički centar. I zimski i ljetni. Proširuju se ces­te i parkirališta, niču nove ži­čare, entuzijazam na sve stra­ne. Možda već i livade ljepše mirišu. Tragom takvih najava, poželio sam udahnuti gorans­kog zraka. Zapravo, htio sam ubrati i malo medvjeđeg luka, malo pod vrhom Snježnika. Pri­lično sam siguran da tamo zagađenja nema.

Krasan kasnosvibanjski dan, ni daška vjetra i čak tridesetak automobila na onom ogromnom parkiralištu, sasvim blizu nadaleko poznate sedežnice Radeševo. Mnogi žaluju što naprava ljeti ne radi. Mogli bi se na Facebooku pohvaliti sa zavidnom osvojenom visinom. Još da je i kafić na vrhu (s ras­hlađenom pivskom ponudom), tko bi uopće odolio iskušenju… Ovako, tanki stupići dima uka­zuju da je roštilj neprikosnovena zabava. Zone ražnjića i če­vapčića sasvim su blizu parking prostora. Stoga je zamamne mirise teško izbjeći. Odjekuju smijeh i pjesma. Muvanje oko roštilja i usputno zveckanje priborom ukazuju da su obroci već lagano nagoreni. Brzo će završiti u želučanoj kiselini.

Cijelim putem do Snježnika nisam sreo žive duše (krupne zečeve ne računam). Razmiš­ljam zašto je interes za izlet uz nešto hodanja uzbrdo toliko loš. Realno, razloga je dosta. Hranu i piće valja vući na leđima (planinski zrak dodatno potiče apetit). Trpi kralje­žnica, škripi u koljenima i izlijeću žuljevi. Zglobove valja čuvati za starost. Pršljenovi znaju gadno boljeti, željezno koljeno je skupo, a zbog plikova možete šepati danima. Os­jetljivijima znaju otkazati srce i pluća. Povoljnije je ako sve završi s desetak minuta iskaš­ljavanja cigaretnog nego ako pukne žila u srcu. A onima koji se pomame za mrazovcem um­jesto medvjeđim lukom zaga­ran­tiran je brzi sprovod. Ne­kada je pod vrhom radio dom, gdje ste mogli pojesti laganu juhicu ili kranjsku kobasicu. I čaj s puno šećera. (Bez čaja se i može, ali bez pivske špine teš­ko. Nije humano gasiti vrućinu vodom.) Sad je tamo (skoro) ruševina uz poneku riđovku u blizini. Divljinu upotpunjuju medvjedi i druga zvjerad. Pri­rodni okoliš. Dakle, varijanta su Žuja i kotleti u daleko pitomijem ambijentu.

Kada sam se vratio na Pla­tak, aktivnosti su se naočigled izmijenile. Lako je primijetiti da većina drijema po dekicama, veselo podrigujući. Prazni tanjuri i masne fleke ukazuju da je užitak bio još veći od prevelikog. Jedino nekolicina penzionera ne može tako lako zaspati, pa razmjenjuju iskustva o demenciji te povađenim či­re­vima i karcinomima. (“Govo­ri glasnije, slušni aparat je u kva­ru.”) Srećom, danas je bilo čak i nekakve tvrde probave. Uz po­moć Donata, naravno. (“Jučer sam izgubio uputnicu, danas naočale, a ne znam ni gdje su mi zubi…”)

Izlet u prirodu je užitak, ali afiniteti su toliko različiti… I, da, medvjeđi luk je bio, kao i uvijek, izvrstan.