Sjećam se jedne gospođe, koja mi je održala pravo malo predavanje o svojim navikama uzimanja vitaminskih preparata. Šarene kutijice rasporedila je po cijelom stolu i naslađivala se pri samom pogledu na njih. U NJIMA JE KONCENTRIRANO ZDRAVLJE. «Znate, danas bi svatko trebao NEŠTO uzimati. Takva su vremena.» Kako je frenetično izlaganje odmicalo, sve više mi je postajalo jasno da mi je namijenjena vrlo nezahvalna dužnost. Iz obilja odličnih, preporučiti najbolju mješavinu. «Znate, vi se bavite zdravim životom, pa možda znate i neke finese, koje su meni promakle. Ja bih najrađe POMAGALA SVOME TIJELU s cijelim ovim obiljem... Ali, znate, financije...» To su situacije, koje inače mrzim. Kako ispuhati balon oduševljenja, a da šteta na psihičkom planu bude što manja? «Gospođo, bojim se da mi ne želite govoriti o svojim teškim bolestima i strah me je da je vaš čaroban osmjeh samo fasada. Gotovo se ne usuđujem pitati da li bolujete od skorbuta, beri-berija ili pelagre. Možda potiskujete kroničan manjak esencijalnih masnih kiselina, možda patite i od manjka proteina. Kako stojite s jodom i željezom? Molim vas, utješite me da nemate problema s gušavošću i da vam se kostur ne raspada od rahitisa... Oh, kažete da je sve u redu? Nemate pojma koliko sam sretan. A i vi bi trebali biti sretni. Obično se ne štedi na zdravlju, ali vi ste sretnica, koja si čak i to može priuštiti. MOŽDA BI SVOJE VITAMINSKE TABLETE MOGLI POKLONITI NEKOME, KOJI DOISTA OSKUDIJEVA U SVEMU I KOJI SE KRONIČNO LOŠE HRANI? Znate, lijepo je činiti dobro...» Naravno, nešto zbunjujućih i upitnih pogleda nije izostalo. Potrudio sam se da ne srežem snove jednim udarcem, kada je tako lijepo sanjati... Doduše, prije stotinu godina situacija je bila drugačija. Bijeda i deficitarna prehrana izazivali su mnoge bolesti. Unosilo se premalo i vitamina i minerala. Dodataka je bilo malo, a BILI SU POTREBNI. Srećom, danas gotovo da i NE ZNAMO ZA TE BOLESTI. Stoga s velikim užitkom povremeno kupujem NEJODIRANU sol. (Kod nas je nema, ali u inozemstvu se može bez problema nabaviti.) Naprosto ne znam zašto bih se dodatno JODIRAO, kada za to nema potrebe. GUŠAVOST JE HARALA U RATNO DOBA. Uostalom, u mnogim zemljama uopće ne znaju za jodiranu sol. I zbog toga se ne dešava ništa loše. Još gore, ono što se dešava s dodavanjem fluora u zubne paste i pitku vodu naprosto mi se gadi. Početno oduševljenje po pitanju prevencije karijesa već odavno je splasnulo. Nezavisni izvori potvrđuju da POZITIVNIH ZDRAVSTVENIH UČINAKA NEMA. Javna je tajna da DODANI FLUOR PREDSTAVLJA INDUSTRIJSKI OTPAD, PA NJEGOVO KORIŠTENJE DOĐE KAO NEKAKVO ZBRINJAVANJE. Drugim riječima, smeće nam guraju u usta. Sve uz prigodne propagandne poruke. Koliko god su bolesti «manjka» prava rijetkost, toliko su bolesti «viška» gotovo svakodnevne. Zasigurno i vi znate nekoga s viškom masti ili kolesterola. ILI VIŠKOM BJELANČEVINA. Dakle, paradoks današnjeg modernog svijeta je novi, vrlo ozbiljan, prehrambeni problem. Mogli bi ga nazvati PREDOZIRANJE. U istu kategoriju spada zdušno i nekontrolirano korištenje vitaminskih preparata. BEZAZLENE TABLETICE ČESTO SE PRETVARAJU U UZROČNIKE BOLESTI. Slično lijekovima. Toksičnost vitamina A u formi dodataka dobro je poznata. Kao što sam već naveo, trudnice su najugroženije. Mogućnost deformacija djeteta povećava se s unijetom dozom. (Oštećenja glave, srca ili živčanog sustava su najčešći.) Recimo, rizik kod trudnica, koje dnevno uzimaju 10.000 IU vitamina A, 5 puta je veći nego kod onih, koje uzimaju upola manje. Vrlo opasan je i retinol (podvrsta vitamina A iz proizvoda životinjskog porijekla). Najviše retinola ima u jetri i mliječnim proizvodima. Uz to, izgleda da suplementacija vitaminom A povećava i mogućnost za razvoj osteoporoze. A samo smo malo zagrebali po površini...