Upit: Da li postoji šansa vraćanja na mjesto protuzije disca po tipu balginga segment L4-L5? Leđna muskulatura je dosta jaka. Odgovor: Ma koliko nama u struci ovakva pitanja možda izgledala pomalo komično, ona pokazuju koliko malo uspijevamo u edukaciji laika o osnovama anatomije i fiziologije kralježnice. A čini mi se da upravo to nerazumijevanje vodi k traženju čudotvonih i brzih terapija, najčešće na posve krivim mjestima. Dinamički segment kralježnice sastoji se od dvije kosti (kralješaka) između kojih je umetnut hrskavični diskus. Taj diskus služi kao amortizer, a građen je od čvrstog vanjskog hrskavičnog omotača i meke unutarnje želatinozne mase. Slijedom cijelog niza procesa ili jednokratne traume moguć je nastanak deformacije diskusa i izbočenje mekog dijela kroz oslabljenu hrskavičnu ovojnicu u okolinu. Takvo izbočenje, a u zavisnosti od njegove veličine zovemo hernijom, bulgingom ili prolapsom. U koliko to izbočenje pritišće na meka tkiva, posebice na izlazište živca ili pak samu leđnu moždinu, ono može uzrokovati bolove. Kada bolovi nastupe, vrijeme je za dijagnostiku ili liječenje. Na žalost, sintagma "iskočio mi je diskus" ili "iskliznuo je diskus" nisu posve točne, a predstavljaju opasnost pretpostavke da takvo "iskliznuće" ili "izbočenje" možemo sanirati prostim "vraćanjem na mjesto" nekim magičnim pokretom. Naročito je kiropraktika u tom smislu postala slavna. Na žalost, anatomija je neumoljiva i nema nikakve veze sa iskliznućem nekog mehaničkog dijela motora iz svog ležišta. Hrskavični diskus nije samo umetnut između dva kralješka poput salame između dvije fete kruha u sendviču. On je više poput sira u toplom sendviču- slijepljen za kralješke, ili još točnije srastao je za njih. Hernija nije tek pomak hrskavice u odnosu na kosti, već je ona deformacija same hrskavice, te ne može tek tako biti vraćena na mjesto. Upravo zato liječenje bolova uzrokovanih hernijom često nije niti jednostavno niti brzo. Ukratko, liječenje ima tri svoje faze (opširno sam o ovoj temi pisao u više navrata na ovim stranicama). U akutnoj fazi jakih bolova (ako je prisutna) zaista je poželjno kraće mirovanje, te eventualno lijekovi protiv bolova. U subakutnoj fazi nastojimo dalje smanjiti ukupnu bolnost bilo metodama fizioterapije, bilo manuelnim liječenjem, unutar kojeg je kiropraktika najpoznatiji dio. Iako se kod zvučnih efekata kiropraktičkog zahvata, koji mogu ponekad biti praćeni instant olakšanjem može činiti da je sve "vraćeno na mjesto", u stvarnosti to nije tako. Mali međupomaci između kralježaka i njihovih zglobova mogu minimalno povećati prostor kroz koji prolazi živac i na taj način smanjiti pritisak na njega. No hernija je i poslije takvog zahvata tamo gdje je bila. Treća faza liječenja započinje po potpunom smirivanju bolova, a sastoji se od adekvatnog i redovitog vježbanja. No, vježbanje ne uključuje samo snagu mišića leđa i trbuha, naprotiv. Valja razumjeti da je donji dio leđa mjesto loma gotovo svih sila koje djeluju na tijelo. Tako je razmjerna snaga svih tjelesnih mišića potrebna da bi se ukupno smanjio stres na taj tjelesni segment. Posebice se to odnosi na mišiće nogu, koji stabiliziraju zdjelicu, a time i cijelu kralježnicu. Manje stresa na lumbalni dio, znači i manji rizik od nastanka hernije, kao i manji rizik da već prisutna hernija stvara probleme. Istina je da se u određenim slučajevima hernija, dakle izbočenje mekog dijela diskusa u okolinu može djelomično povući. Uobičajeno se to događa spontano tijekom vremena, ili kao rezultat dobro sprovedenog liječenja. Gotovo nikada ne dolazi do potpunog nestanka hernije. Izrazito velike hernije diska, koje snažno pritišću leđnu moždinu i živce valja operirati. I poslije operacije potrebno je održavati mišiće snažnima, a kako bi se spriječio ponovni povratak bolova, ili hernijacija nekog drugog diska u bližoj ili daljoj okolini.