Ako izuzmemo operativne zahvate kao rijedak izlaz u nuždi, te lijekove protiv bolova kao trenutno i kratkotrajno olakšanje kroničnih bolova u vratu i okolici, a uzrokovanih degenerativnim promjenama, tada nam kao jedino trajno rješenje ostaju metode fizioterapije. Pa ipak, iako jednostavan u teoriji, ovaj pristup u praksi zna biti zakučast i prepun slijepih ulica. Kada pacijent sa izrazitim bolovima u vratu, međulopatičnoj regiji i/ili ramenima (a moguće i vrtoglavicama i glavoboljama) posjeti liječnika ili terapeuta, sve što želi, naravno, je što prije osloboditi se nesnosnih bolova. U domaćoj praksi nerijetko pratimo jednu pomalo začudnu dogmu u kojoj se u akutnom stanju propisuju najprije lijekovi protiv bolova, uz izgovor kako su metode fizikalne terapije efikasne samo u kasnijoj, dakle kroničnoj fazi. No, činjenice su sasvim drugačije. U preko sedamdeset posto akutnih vratobolja fizioterapija, a naročito masaža, akupresura i manipulativna terapija (kiropraktika) mogu vrlo brzo smanjiti bolove, čak brže od danas najčešće prepisivanih lijekova. Naravno, sve to vrijedi za stručno sprovedenu terapiju, a ne za masažu prisutnih ukućana ili kiropraktiku kod lokalnog kostolomca. Dakle, u samom je startu važno što prije smanjiti bolove i ukloniti ili barem reducirati prisutnu blokadu vrata, odnosno zakočenje. Kada se to učini, a taj proces može trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana, valja ponovno učiniti pregled i ustanoviti funkcionalno stanje mišićno koštanog sustava vrata i ramena. Naime, kod već prisutnih degenerativnih promjena, uklanjanjem bolova nije uklonjen i uzrok problema. Ne učini li se ništa, bolovi će se ponovo javiti, pitanje je samo kada. Funkcija vrata obično je ugrožena skraćenjem okolnih mišića kao odgovorom tijela na dugo sjedenje, stajanje ili uopće fizičku neaktivnost. Tako skraćeni mišići osim što onemogućuju potpunu pokretnost vrata i glave, slijedom fizikalnih zakonitosti znatno većim silama povlače svoja hvatišta na kostima, uzrokujući kronične bolne zone, naročito u predjelu ramena i međulopatične regije. Slabost mišića koji okružuju rame i lopaticu u dužem vremenskom razdoblju gotovo u pravilu generira loš položaj glave i vrata u odnosu na trup, mijenja odnos sila u tom segmentu, uzrokujući na kraju kroničnu mišićnu napetost i bolnost koja se iznimno teško liječi. Osim toga, kako su vrat i rame jedan funkcionalni sklop, loša pozicija glave i vrata, te slabi mišići, mogu dovesti i do promjene pozicije ramena u odnosu na trup, te tako osim estetike poremetiti i funkciju zgloba ramena, te posljedično prouzročiti degenerativne i bolne procese i u njemu. Sve skupa liči na domino efekt, kakvim ga u struci i volimo zvati, e ne bi li sebi, ali još važnije i pacijentu bolje predočli zbivanja u njegovu tijelu. Ukratko, terapija kroničnih vratobolja sastoji se u startu od fizioterapije kojoj je cilj što je prije moguće smanjiti bolove. Kada se to postigne, važno je krenuti na poboljšanje funkcije vrata i ramena i to specifičnim i individualno propisanim vježbama koje se određuju na osnovu pregleda poslije uklanjanja akutne bolnosti. Takvo vježbanje opet se sastoji od dvije faze, od kojih u prvoj nastojimo smanjiti ili ukloniti funkcionalne nedostatke, a u drugoj takvo stanje održavati, sve u cilju sprječavanja ponovne pojave bolnosti i zakočenja. Vježbe koje će se upotrijebiti zasnovane su na temeljnim principima istezanja, jačanje i izdržljivosti, te su individualno modificirane. No da sve ne bude tako jednostavno, pobrinula se sama priroda i anatomske strukture vrata. Zbog cijelog niza specifičnosti, teško je jačati mišiće koji okružuju vrat na isti način kao i na ostalim segmentima tijela, jer upravo te vježbe snage mogu pojačati bolove i ukupne simptome. S druge strane, ne ojača li se okruženje vrata, simptomi se vraćaju lako i često. Upravo zbog te kontradikcije nema alternative individualnom pristupu, a zbog istog razloga jedne te iste vježbe kakve se preporučuju u popularno medicinskoj literaturi malobrojnima pomognu, a većini odmognu.