Vrkuta je još poznata pod nazivima gospin plašt, virak, Božja plahtica, rosnik (zbog rose koja se nakuplja na udubinama listova), a latinski naziv joj je Alchemilla vulgaris.
Vrlo je rasprostranjena biljka, a posebno voli veću nadmorsku visinu (planinske i brdske livade Velebita i Gorskog kotara) iako je nalazimo i na kontinentu. Voli vlažnija staništa, često je na rubovima livada u poluhladu, na poljima, travnjacima, šumskim čistinama.
Vrkuta je zelena trajnica visoka 10–40 cm (zavisno od podvrste, ali i zemlje i vlage). Listovi su na dugim peteljkama više okrugli, ali “krpasto” razdijeljeni na 7–11 režnjeva (uvjetno rečeno, sličan obliku sljeza, pogledati sliku) s nazubljenim rubom. Režnjevi tvore oblik harmonike i blago su ljevkasto udubljeni u centralnoj udubini, a na nazubljenim rubovima lista skuplja se rosa (od te rose u srednjem su vijeku alkemičari pokušavali napraviti zlato i eliksir života, od tuda i latinski naziv). Vrkuta cvate od svibnja do kolovoza (zavisno od tla, vlage, nadmorske visine). Cvat je žutozelen ili zelen na vrhu cvatnih stapki (koje po sebi imaju manje listiće), a sastoji se od rahlih nakupina majušnih neuglednih cvjetića. Cvijet i biljka nemaju neki posebno izražen miris (recimo da je travnat), okus se prelijeva od trpke do ugodno nježne uljasto-travnate nijanse.
Postoji jako puno srodnih vrsta vrkute koje se međusobno vrlo teško razlikuju, ali su sve ljekovite. Alchemilla alpina je srebrna vrkuta koje u Hrvatskoj gotovo da i nema (većinom raste u Alpama), a kod nas je zaštićena. Najočitija razlika “obične” i srebrnolisne vrkute su srebrnasto dlakavi listovi s donje strane.
Vrkuta u svom sastavu ima razne mineralne i organske tvari, 6–12% tanina, eterično ulje, flavonoide, puno vitamina C, gorke tvari, lecitin, fitosterol, ra
zne kiseline (među kojima prednjači salicilna kiselina), agrimonin, levigatin, pedunkulagin, saponine, smolu.
Bere se u doba cvatnje (svibanj–kolovoz) i to list i stapke s cvatom. Vrkuta je trajnica kojoj se korijen ne koristi u ljekovite svrhe, prema tome, nemojte ga čupati. List se može sakupljati i nakon cvatnje, ali onda nema toliku ljekovitu moć sinergije aktivnih tvari, iako tada ima povišenu razinu tanina pa se ciljano može brati (protiv proljeva).
Vrkuta je izrazito taninska biljka, koja se kroz stoljeća koristila u prvom redu kao biljka za rane (obične rane, zagnojenja, čireve ili kod vađenja zuba). Snažnog je protuupalnoga učinka za sve ženske bolesti (pogotovo vezane uz maternicu) te razne vrste krvarenja.
Većinom se pripremala kao čaj (vrlo rijetko kao prašak). Zbog obilja tanina koristi se i kod rijetke stolice (pogotovo ako je krvava). Djeluje kao regulator hormona, a potiče rast progesterona.
Obilje tanina ima svoje prednosti, ali i mane. Osobe koje imaju komplikacija sa žuči, želucem ili jetrom trebaju jako paziti na dozu koju uzimaju (šalica čaja im može pasti kao kamen na želudac, ali to isto čini i jetri). Naravno, trudnice i dojilje trebaju je uzimati u kontroliranim dozama, oprez je potreban i kod ljudi koji uzimaju sredstva protiv zgrušavanja krvi (srčani bolesnici i tlakaši, pogotovo ako su na Maravinu). Vrkuta može, kod vrlo osjetljivih ljudi, pretjerano stegnuti stolicu (u tu se svrhu vrlo često koristi kod proljeva u male djece). Kako djeluje na mišiće maternice (iako se najčešće koristi baš za te namjene), prekomjerna doza može izazvati neželjene posljedice u vidu osjećaja stegnutosti i pritiska genitalnih organa.
Stoljećima se vrkuta uspješno koristila za poteškoće vezane uz menopauzu, menstruacijske probleme (regulira mjesečnicu, uravnotežuje hormone, pogotovo djeluje kod prevelikih krvarenja i bolnih menstruacija), olakšava porod, djeluje kao pomoć (oralna primjena, ali i vaginalno ispiranje) kod raznih vrsta iscjedaka i bijeloga pranja. Njena najveća primjena je u davanju tonusa preslaboj maternici (jača stijenku maternice). Tako na neki način (uvjetno rečeno) štiti od pobačaja i olakšava porod. U tu svrhu koriste je žene koje su imale spontane pobačaje, nisku maternicu ili nisko nose. Iako se danas vrkuta ne istražuje puno (niti približno dovoljno s obzirom na učinke koje joj pripisuje tradicionalna medicina), neka novija istraživanja govore u prilog tome da vrkuta djeluje povoljno i kod oboljenja kojima su uzrok virusi. Ako to povežemo s njenom tradicionalnom upotrebom kod oboljenja maternice (snažno regenerira i tonizira), ali i vrlo učinkovitog djelovanja na rane, dolazimo do toga da je ovu biljku kao potrebnu pripomoć korisno koristiti kod oboljenja kojima je uzrok HPV. U tu svrhu vrlo je uputno kombinirati je s konopljikom (Vitex agnus castus), ali tada se obavezno morate konzultirati s fitoaromaterapeutom, jer, iako ova kombinacija vrlo snažno djeluje na imunitet genitalnog područja, isto tako snažno djeluje i na hormone (a to nije područje gdje si želite sami prepisivati terapiju).
Danas se većinom koristi kao infuz, rjeđe kao tinktura, prašak ili ekstrakt (on se najviše koristi kod pripreme ljekovitih biljnih vaginaleta).
Vrkuta je biljka broj jedan koje se trebamo sjetiti kod gljivičnih, bakterijskih i virusnih upala tijela, a pogotovo genitalnoga područja, kod PMS–a, mioma, hormonalnih poremećaja, tegoba s menopauzom, menstrualnih bolova i prejake menstruacije, slabe i “bolesne”, “ispadajuće” maternice, a učinit će i pozitivan pomak kod endometrioze. Ovo je zaista dragocjena biljka za zdravlje žena.
Njena duža upotreba (kombinirana s drugim biljnim preparatima) nikako neće odmoći, ali će vrlo moguće pomoći podignuti imunitet tretiranoga područja. Novija istraživanja također potvrđuju njeno protubakterijsko i protugljivično djelovanje. Cijeli spektar njenoga djelovanja još nije do kraja otkriven, ali vjerujem da će nas ova biljke koja čini čuda protiv neplodnosti još u mnogome iznenaditi. Tako su npr. japanski znanstvenici otkrili da tvar agrimonin, koju sadrži vrkuta, zaustavlja rast raka dojke. I za kraj nešto interesantno – vrkuta je stoljećima bila tajno sredstvo za dugotrajno mršavljenje!
A evo i recepata za pripremu čaja/infuza od vrkute.
Za one koji su osjetljivi (želudac, jetra, žuč):
1 malu žlicu biljke preliti sa šalicom kipuće vode, poklopiti i pustiti da odstoji pola sata. Potom procijediti, podgrijati po potrebi, zasladiti medom ako se baš mora piti slatko i popiti na gutljaje. Uvijek raditi svježi infuz (ne piti onaj od jučer!). Tijekom dana popiti 2–3 tople šalice ovako pripremljenog čaja.
Uobičajeni recept:
1 jušna žlica na dva decilitra kipuće vode, ostaviti da odstoji poklopljeno pola sata-sat, procijediti i popiti na gutljaje. Popiti 2–3 šalice ovako napravljenoga čaja tijekom dana, uvijek spravljati svjež od toga dana (ne piti od jučer!).
Recept za one koji su se odvažili na dulju kuru i one koji imaju većih disbalansa u tijelu:
2 velike žlice herbe preliti s 1 litrom kipuće vode (vodu ostavite prije da vrije par minuta) te poklopljeno ostaviti da odstoji 1–2 sata. Potom procijediti, podgrijati ako je potrebno, zasladiti medom ako se baš želi (iako je u principu bolje ne) i popiti tijekom dana na gutljaje. Ako vam ostane čaja od prethodnog dana, njega ne pijte, nego ga upotrijebite za vaginalno ispiranje, u kupkama, kao tonik i komprese za masažu tijela, lica i vlasišta.
U različitim zemljama i pod različitim smjerovima travarstva razvile su se drugačije predodžbe i sugestije oko razdoblja uzimanja vrkute. Osobno smatram da ju je potrebno piti tijekom cijeloga ciklusa (osim kada se radi o iznimno disbalansiranoj hormonalnoj slici, kada treba uzimati individualno prepisanu terapiju vrkute i drugoga bilja, a koja zavisi od slučaja do slučaja). Neki smjerovi sugeriraju upotrebu samo tijekom druge polovine ciklusa. Vi (ako se ne želite konzultirati s nekim od fitoaromaterapeuta) učinite kako osjećate da je bolje i s čime se bolje osjećate.
Vrkuta nema nekih velikih kontraindikacija i općenito se smatra vrlo sigurnom biljkom. Dakle, ako ne učini neki jako veliki pomak u pozitivnom smjeru, nećete niti učiniti veliku štetu.
