Iako ne mrzim ljude, neki me istinski iscrpljuju. To su oni koji BEZDUŠNO CIJEDE svojim nesretnim životnim pričama. Doduše, nesretnih priča imamo svi, ali loše je kad se u to uvuče totalna besperspektivnost, bijes i zamjeranja, koja će se vjerojatno protegnuti i na sljedeće generacije. Iz ustiju takvih ljudi zrači crnilo. Možda i crna smola, kojom vas lijepe za svoj ustajali mulj. Bilo je nedavno... «Hej, nismo se već dugo vidjeli!» (Kada bih rastegnuo, možda je prošlo mjesec dana.) «Baš bi mogli malo i popričati! Imaš li 5 minuta?» Ispostavilo se da je i 2 sata bilo malo. Informacija je bilo previše. Naime, usljedilo je strasno jadanje, većinom monolog. Tu i tamo sam uspio ubaciti tek pokoji «Aha!» ili «Ma nemoj!», više zbog pristojnosti. A znate li što sam sve saznao? Prije 10 godina ju je ostavio muž-pokvarenjak. Otišao je s nekom gadurom, za koju već odavno zna da ga vara. TAKO MU I TREBA! Naravno, s mužom-pokvarenjakom nema nikakve kontakte i to ju ispunjava neizmjernim zadovoljstvom. BRISAN JE IZ NJENOG ŽIVOTA. U kompletu s njegovom mamom. Ogledalo sina i njegovih svinjarija. Ta stara rošpija nije štedila ni muža. Već odavno ga je smjestila u grob. A šefica na poslu je isto veliko zlo. Proganja one, koji najbolje rade. «Znaš, zbog nje sam dala otkaz. Organski je ne trpim.» Pa onda najbolja prijateljica... Bolje rečeno, bivša najbolja prijateljica... «Uvijek sam joj pomagala, čak i muža sam joj našla. Na kraju me gnjusno izdala. Da, prijateljica... Zlo, a ne prijateljica. Vidiš, takvi su ljudi. Za zahvalu dobiješ samo po nosu. Znaš, svega mi je preko glave. Nitko više neće raditi budalu od mene. Neka drugi budu dobri, ako su već toliko GLUPI. Što se mene tiče, ove osobe više NE POSTOJE. Toplo se nadam da moja djeca neće biti naivna poput mene.» Navala energije i strasti bila je neopisiva. Patološki negativizam caklio se u očima. Hej, ova žena ima višak energije. No, malo se i PRERAČUNALA u brisanju mrskih osoba iz memorije. Zapravo, ona mrske osobe nije prekrižila nikad. O njima mi je jednako pričala i prošli put i prije prošlog puta. ONE JE PROGANJAJU DAN I NOĆ I IMAM DOJAM DA JOJ NIKADA NISU BILE PRISUTNIJE U ŽIVOTU. Što ih se više pokušava riješiti, to se više vraćaju. RAZDIRU JOJ ŽIVOT, A DA TOGA MOŽDA NIJE NI SVJESNA. Znate li što to znači? AKO NEKOME ZAMJERAMO DO SMRTI, TO JE KAO DA POPIJETE OTROV I OČEKUJETE DA UMRE MRSKA OSOBA. Ha, zar nije to malo teže izvedivo? Dakle, pri teškim zamjeranjima, ništa u životu nije bitnije od stalnog kuhanja crnila. Rađe ću crknuti nego da popustim! Zar je zaslužio opraštanje? Kako oprostiti osobi, koja je toliko zla? Sve je to lijepo i krasno, ali treba znati da TVRDOGLAVA NEPOPUSTLJIVOST ŠTETI ZDRAVLJU. Imate li uopće pravo da maltretirate nekoga svojim (uvijek istim) pričama o vlastitoj lošoj sreći? IMATE LI UOPĆE PRAVO DA ŠTOŠTA ZANEMARUJETE NA RAČUN STALNOG PRČKANJA PO STARIM RANAMA? Da tračate, a ne da radite nešto puno korisnije? Dovoljno uporni vremenom stvore zavidnu listu neprijatelja, pa je svaki izlazak iz kuće svojevrsna trauma. KAKO PREŽIVJETI SUSRET S OTROVNIM POGLEDIMA NEPOŽELJNIH? Sve bi moglo biti prilično drugačije, kada bi se čovjek makar malo potrudio da krajičkom oka registrira neke olakotne okolnosti. Recimo, možda je netko imao teško djetinjstvo, pa se traume ponekad ispoljavaju na nezgodan način. Možda su u pozadini i dugogodišnje turbulencije u emocionalnom životu, za koje bi trebalo pokazati makar minimum razumijevanja. Možda je i roditeljski odgoj sve okrenuo u krivom pravcu. Ma, svi su nekada nezgodni, samo treba vjerovati da nisu uvijek takvi. I DA NEĆE UVIJEK BITI TAKVI. Zapamtite, onaj koji oprašta NIJE GUBITNIK. Time najviše pomaže sebi, a onda i drugima. Oprostiti prijatelju nije sramota. Život je doista prekratak, da bi prošao umotan u kroničnu mržnju. Sljedeći put: Obasjani suncem