Dijabetes je sve češći, a njegova opasnost se podcjenjuje. ZNATE LI DA OD POSLJEDICA DIJABETESA UMIRE SVAKA SEDMA OSOBA U RAZVIJENOM SVIJETU? Dijabetes ubrzava starenje organizma, to je neupitno. To je ulje na vatru za razvoj arteroskleroze. Kod šećeraša je srčani infarkt 4 puta češći nego kod ostale populacije. Usput se uništavaju bubrezi i drugi tjelesni sustavi. Kombinirano razaranje na kraju dovodi do amputacija, sljepoće i brojnih drugih teških posljedica.

Samo ukratko o osnovama. Dva su osnovna tipa dijabetesa. Kod tipa 1 (javlja se obično kod djece), gušterača je oštećena i zbog toga je evidentan manjak inzulina. Kod tipa 2 produkcija inzulina je gotovo normalna, ali njegova efikasnost je smanjena. (To je najčešća forma bolesti.) Iako je osnovni problem različit, posljedica je ista: rast glukoze u krvi.

Ovdje moram jasno naglasiti da se šećerna bolest MOŽE izliječiti, ali poduzete mjere moraju biti ispravne. Standardne dijetalne preporuke (30% kalorija iz masti) OMOGUĆAVAJU PROGRESIJU SRČANIH BOLESTI, ČAK I AKO DIJABETES NIJE PRISUTAN. Neke studije pokazuju da hrana životinjskog porijekla UVELIKE POGODUJE PROGRESIJI BOLESTI, prvenstveno zbog visokog sadržaja masti i proteina. DIJABETES JE GOTOVO NEPOZNAT U POPULACIJI, GDJE JE UDIO MASNOĆA U PREHRANI ISPOD 15%. Izgleda da je lakše uzimati inzulin nego odreći se dijela prehrambenih užitaka. Iako je dodatni inzulin ponekad nužno zlo, vidjet ćemo da je to SVE PRIJE NEGO BEZAZLENI DODATAK.

Kada je uvedeno liječenje inzulinom, slavospjevi nisu prestajali. Kako se smatralo da je dijabetes posljedica manjka inzulina u organizmu, dodatak će značiti rješenje medicinskog problema. Zabluda, jedna od mnogih. Kada su, mnogo godina nakon otkrića, počeli mjeriti razinu inzulina u krvotoku, rezultati su bili zapanjujući. U KRVI OBOLJELIH OD DIJABETESA TIPA 2 IMA VIŠE INZULINA NEGO KOD ZDRAVIH OSOBA. Pa ipak, glukoza ne dolazi do stanica, već OSTAJE U KRVOTOKU.

Analiza krvi osoba koje naginju dijabetesu pokazuje da je inzulin povišen GODINAMA PRIJE ESKALACIJE BOLESTI. Tipičan kandidat za dijabetes konzumira obilje masti, proteina i rafiniranog šećera. Kako bi se spriječila veća šteta za organizam, PRODUKCIJA INZULINA POVEĆAVA SE I DO 5 PUTA. Zbog abnormalno visokog nivoa inzulina, proces stvaranja naslaga uzduž arterija je ubrzan. Dobri kandidati za by-pass?

Kako je pojačana produkcija inzulina veliki stres, a mogućnosti gušterače nisu neograničene, vremenom dolazi do „zamora materijala“. Beta-stanice (koje izlučuju inzulin) ubrzano propadaju i produkcija inzulina postaje nedovoljna (iako još uvijek veća od normale) za postojeće nezdravo okruženje unutar tijela. Istovremeno, kakvoća inzulina opada. Dakle, DIJABETES JE POSLJEDICA VISOKE PRODUKCIJE INZULINA U GODINAMA „MASNOG“ ŽIVOTA. Šećerna bolest ne nastaje preko noći, tijelo obično zakaže tek nakon desetak godina visokog opterećenja. Tada je šteta već znatna. Znate, najbolji indikator rizika od infarkta je RAZINA INZULINA U KRVI, A NE KOLESTEROLA.

Da ne bude zabune, inzulin ima jako važne funkcije. Omogućava korištenje glukoze za energiju, ali, nažalost, istovremeno DOPRINOSI DEBLJANJU. To je začarani krug. Prvo unos masnoća, pa puno inzulina, pa pojačani apetit, pa debljina, pa još inzulina... Možda prolazite sličnu golgotu?