Obdukcije pokazuju da mnogi u tijelu imaju rak, a da toga nikada nisu bili svjesni. Niti im je ikada stvarao probleme.
Velika većina oboljelih od raka prolazi sličnu kalvariju. S vrlo sličnim ishodom. Dakle, sumnjivi simptomi, sva moguća snimanja, biopsija, dijagnoza. Onda se lovi veza za hitnu operaciju, slično za zračenje i kemoterapiju. Često izgleda da se bolest povlači ili da je potpuno nestala. Nažalost, obično nije tako. Metastaze iskrsnu gotovo preko noći i spasa više nema. Progutao ih sustav, kojem su bezgranično vjerovali. Rak je odnio još jednu žrtvu. Ovo je standardni scenarij. Sve je izgledalo dobro i sve je završilo loše. Naknadnom analizom može se utvrditi da se 30-90% svih metastaza aktivira za vrijeme prvog tretmana. Točnije, za vrijeme kirurškog zahvata, a možda čak i biopsije.
Karcinom na primarnom organu djeluje kao svojevrsni limitator štete. (Od njega se rijetko umire.) On stvara određene spojeve, koji znatno ograničavaju širenje bolesti. Nažalost, iza operativnog zahvata rak doslovno podivlja. Sve više je matičnih stanica raka, a one su i najopasnije. Eksplozivni rast do tada uspavanih metastaza više se ne može izbjeći, posebno kod mlađih. Više je razloga za takav zaključak. Koncentracija tumorskih stanica u krvotoku tako se povećava geometrijskom progresijom. Kirurška rana potiče upalne procese i stimulira faktore rasta (sve su to metastatski promotori). Uz to, opća anestezija izaziva generalno slabljenje imunološkog sustava. Tu su još i stres zbog straha od bolesti i stres na biološko tijelo, koji nikada nije dobar. Unatoč teškoj situaciji, ona nije bezizgledna. Što se pametno može poduzeti?
Iako će mnogi reći da im je rak najgori mogući neprijatelj, sve više je saznanja da je takvo razmišljanje potpuno pogrešno. Sigurniji smo ako ga ne diramo, nego ako ga diramo (Netretirani, gotovo u pravilu, žive duže.)
Tumor je poput zatvora s opasnim kriminalcima. Ne bi smjeli dozvoliti bijeg iz zatvora, jer će napraviti još veću štetu. (Tijelo ne radi protiv vas, tumor usporava raspad tjelesnih sustava koncentracijom štete na jednom mjestu. Barem na početku.) Najbolja opcija je rehabilitacija oboljele zone, kako bi se normalizirala opskrba kisikom i kako bi osigurali reintegraciju u zdrav tjelesni sustav. Alkalizirati tijelo, ukloniti otrove i stres, bez toga izlječenje nije moguće. Znate, obdukcije pokazuju da mnogi u tijelu imaju rak, a da toga nikada nisu bili svjesni. Niti im je ikada stvarao probleme. Niti su zbog toga umrli. Tako, više od 20% žena ima nedijagnosticirani rak dojke. On dođe i prođe, ovisno o okolnostima.
