Postoje ljudi koji žive ovako ili onako, postoje pesimisti i optimisti, postoje dobre i manje dobre duše. Postoje ljudi kojima je sve smiješno, ali ima i onih kojima je sve beskrajna tuga. Neki se raduju svakom novom danu, drugi proklinju svaki izlazak sunca. Jednima je zemlja raj, drugima je pakao. Kada podvučem crtu, neshvatljivo puno je onih koji zanemaruju sebe. Teško da si možete priuštiti išta gore za svoj život. Zapravo, tragično je koliko se truda troši u dokazivanju vlastitog jada.
“Događaju mi se samo loše stvari. Ja sam promašen slučaj. Novac bježi od mene. Svi su me napustili. Lopovska država mi ne da disati. Godinama vučem nezaposlenost. Nesretan sam od rođenja. Nitko mi ne može pomoći. Svi mi idu na živce. Za moje bolesti nema lijeka. Zašto se sve loše događa meni? Nema načina da popravim svoje stanje. Rođen sam u krivoj državi. Predamnom je granitni zid.“ Prepoznajete profil ljudi? Ili vječito nezadovoljni ili vječito bijesni ili vječito oličenje jada ili oni koji kao da ne dopuštaju kako bi išta dobro ušlo u njihov život. Primjećujete li nedostatak vjere u samoga sebe? Primjećujete li beskrajno negiranje vlastitih sposobnosti?
Znate li da je najlakše od svega (linija manjeg otpora) okriviti drugoga za svoju nesposobnost? Obitelj, rodbinu, prijatelje, susjede, vladu, Agrokor, banke, Karamarka. Spisak je podugačak. (Postoji li uopće netko tko nije kriv?) To je kukavički pristup, koji nikada neće donijeti bolji život. Zlatno pravilo: ne mijenjajte druge (jer to je skoro uvijek uzaludan i krajnje zamarajući posao), već mijenjajte sebe. Svatko posjeduje potencijale, iskazane ili neiskazane, ali sasvim dostatne za sretan život.
Nije problem samo karakter i životni pristup. Puno gore od svakovrsnog životnog mulja je činjenica da stvaranje duševnog i svakog drugog kaosa u životu navlači bolesti.
I to one najgore bolesti. Onda iznenađenje i nevjerica. Zar još i to? Zašto baš meni??? (Susjed-lopov je pošteđen…) Pa, ništa ne može optimalno funkcionirati pod stalnim pritiskom. Svaka stanica se buni kada inzistirate na bezizlaznoj situaciji. Čak i kada svima činite dobro, a sebi nikada. Niste dobar gospodar svojega tijela, manjak samopoštovanja i ljubavi prema sebi vas razdire. Kao da si oduzimate kisik.
Netko je sasvim logično konstatirao da je raspad sustava logičan slijed. Znam da bi mogli reći da je priroda okrutna. Ali još prije bi mogli reći da priroda nagrađuje optimizam i hrabrost. Možda je to i uvjet opstanka.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
