Zašto nestaju pčele?

 

Uvijek kada se čovjek miješa u prirodne zakone NASTAJE KATASTROFA. Krave su hranili leševima, pa su oboljele od kravljeg ludila. Pse i mačke hranimo otpacima klaoničke industrije u obliku briketa (začinjene s mnogo štetnih dodataka), pa obolijevaju daleko više nego ijedna životinjska vrsta, koja živi slobodno u prirodi. Bolesti liječimo sve jačim otrovima i BOLESTI JE SVE VIŠE. PRIRODU SMO DEGENERIRALI NA KORAK DO UNIŠTENJA. Jeste li primijetili da i pčele nestaju?

Gubitak pčela započeo je u Americi prije 2 godine. Jednostavno, NAPUSTILE SU KOŠNICE I NISU SE VIŠE VRATILE. Gubitak je ogroman, 60-70% svih pčela. Ista pojava brzo se prenijela i na Europu. „Poremećaj raspada kolonije“ znači da ostaju samo kraljica, jajašca i nekoliko nezrelih radnica. Nema leševa nestalih pčela. One su, prosto, NESTALE. Paraziti, životinje i druge pčele ne prilaze napuštenim košnicama i ne pljačkaju preostali med i pelud. NEŠTO U NJIMA NIJE ISTO KAO NEKAD, INAČE BI GOZBA BILA POTPUNA. Zapravo, sva događanja su očekivana.

Život pčela postao je toliko stresan i nenormalan, da je bilo samo pitanje vremena kada će se njihov osjetljivi sustav početi bespovratno rušiti. A trebamo ih. Bez njih nema oprašivanja, nema rasta. Već odavno ih smatramo dijelom proizvodnog procesa, koji će funkcionirati upravo kada nama treba. I od kojih ćemo OTIMATI sve što ima komercijalnu vrijednost. A zaboravljamo da su to živa bića, koja imaju svoj životni ciklus i neke kontrolirane granice, u kojima mogu opstati. Bez obzira na sve, znanstvenici još nemaju decidirani odgovor zašto pčele nestaju.

Recimo, u Njemačkoj su utvrdili da se pčele odbijaju vratiti u košnicu, ako je u blizini postavljen mobilni telefon. Također, njihovo ponašanje se mijenja u blizini dalekovoda. MOŽDA TAKO NASTAJU SMETNJE U NJIHOVOM NAVIGACIJSKOM SUSTAVU? Možda je zagušenost svim mogućim signalima postala prevelika? Drugi mogući uzroci jednako su stresni i zastrašujući. Recimo, pčele se DOHRANJUJU NEPRIRODNO, nakon što im ukrademo med. Pčele se REDOVNO zaprašuju protiv nametnika. MOŽDA IM SVE TO NE ODGOVARA? A tu su još i nasadi, tretirani herbicidima i sličnim kemikalijama. Pa GMO-usjevi, koji niti izdaleka nisu kao oni prirodni... Dokazano je da GMO-kukuruz mijenja površinu probavnog trakta pčela, čime se redovno POVEĆAVA OSJETLJIVOST NA BOLESTI. Danas su gotovo sve napadnute virusima i gljivicama, što je očiti znak KOLAPSA IMUNOLOŠKOG SUSTAVA. Uz to, praksa umjetnog oplođivanja pčela postala je gotovo standard. Možda na to netko gleda kao na napredak nauke, ali u stvarnosti to samo POVEĆAVA SLABLJENJE I DEGENERACIJU. Puno toga se nakupilo i nešto se moralo dogoditi...

Albert Einstein je svojevremeno rekao: „Nakon što izumru pčele, čovječanstvu će ostati još 4 godine života.“ Netko će sada reći da su mnoge vrste izumrle, pa smo još uvijek živi. Umjesto jabuka i trešanja, jesti ćemo sir i meso. A da li razmišljate što će jesti krave? KONCENTRAT UGINULIH KRAVA ILI KAKVU DRUGU KEMIJSKU MJEŠAVINU? Bojim se da ćemo imati tužnu priliku provjeriti u skoroj budućnosti...

A pčele zapravo imaju pravo. Ako su nekim čudom preživjele i (samo) pobjegle, očito je suživot s ljudima i njihovim eksperimentima postao neizdrživ. Ima li u tome išta neobično?