Debljina je postala poput epidemije. Prvi put u ljudskoj povijesti broj predebelih (preko 2 milijarde) premašuje broj pothranjenih. Mislite da je to samo zbog loše hrane i premalo vježbanja? Nekako istovremeno, prosječna ljudska visina također se znatno povećala. 6 cm u zadnjih tridesetak godina. Budite sigurni da se baš ništa ne događa bez razloga. Što potiču debljinu i stimulira rast?
Jedno sigurno nije sporno. Djeca sporije rastu kada žive u bijedi, odnosno kada im je zdravstveno stanje loše. Ali, to ni izdaleka nije sve. Zaraza s Helicobacter pylori obično nastaje u prvih nekoliko godina života. Zaražena djeca izrazito su niža, jer Helicobacter utječe na regulaciju želučanih hormona, koji su uključeni u pohranu i upotrebu energije. Zapravo, svaki takav ili sličan utjecaj u prve dvije godine života definitivno utječe na visinu. (Visinu s 2 godine pomnožite s 2 i dobit ćete solidnu procjenu visine u odrasloj dobi.) Ali, izgleda da je utjecaj antibiotika još daleko veći.
Praksa je da se životinjama na farmama konstantno daju (barem) niske doze antibiotika. Svi znaju da to potiče rast. Životinja se brže deblja i na nju će se manje potrošiti. Više utječe ako se s praksom započne ranije. Kod dječjih infekcija (uho, grlo i sl.) primjenjuju se daleko veće doze, ali u kraćem razdoblju. Zanimljiva istraživanja na miševima nagovještavaju do kakvih promjena to dovodi. Dakle, miševi na subterapijskoj antibiotskoj terapiji imaju 15% više tjelesnih masti od kontrolnih jedinki. Nakon 3 tjedna takve terapije, ubrzano stvaraju koštano tkivo. Postaju veći od prosjeka, a njihova jetra ima više gena za proizvodnju i transport masti na periferiju. Početak debljanja. Promjena u populaciji tjelesnih bakterija dovodi do promjene metabolizma. Kada su miševe na subterapijskoj antibiotskoj terapiji hranili još i masnom hranom, njihov je prirast težine bio i do 100% veći nego samo uz masnu hranu (bez antibiotika).
Takva kombinacija zasigurno nije recept za vitku liniju. Čak i kratkotrajno izlaganje subterapijskim antibioticima (4 tjedna) u najranijoj dobi imalo je cjeloživotne posljedice po pitanju debljine. Kada se isprobavalo s terapijskim (dakle, puno većim) dozama, ali samo nekoliko dana (slično kao kod ljudi), daljnji rast kostiju bio je daleko brži, a ponekad se dio korisne populacije mikroorganizama nije uopće oporavio. Drugim riječima, promjena u sastavu mikrobne zajednice zapravo mijenja cijeli život. Grlo se sanira, ali kaos ostaje. Htjeli ili ne htjeli, antibiotici stvaraju život koji više neće biti isti. Sistemska promjena, pomalo zastrašujuća, ali itekako realna.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
