Slučaj hiperaktivnog djeteta s Vežice ponovno je podsjetio na problem, koji je u strahovitom porastu zadnjih godina. Mnogi roditelji hiperaktivne djece otvoreno protestiraju i zahtjevaju liječenje Ritalinom, što je, inače, uobičajna terapija u zapadnom svijetu. Zašto bi naša djeca bila uskraćena i zašto ih ne bi „smirili“, ako se to već može? Zapravo, NIKOME NE BIH PREPORUČIO DA IH „SMIRUJE“ NA TAKAV NAČIN. Možda bi se prije mogli zapitati: Zbog čega se to događa? Iako nisu iste bolesti, eksponencijalni porast bilježe i slučajevi autizma, disleksije (problemi s razumijevanjem riječi) i neka slična oboljenja. Mnoga djeca imaju problema s čitanjem i pisanjem. S koncentracijom i učenjem. Sve je drugačije nego nekada. ŠTO JE ZATROVALO MOZAK? Da li je korijen svega možda sličan ili isti? Sve više dokaznog materijala upućuje na biokemijsku povezanost, odnosno biokemijsku reakciju u mozgu. NEŠTO FUNDAMENTALNO NEDOSTAJE ILI NEŠTO VRLO LOŠE STVARA KRITIČNO OPTEREĆENJE. Medicina vrlo lako takvoj „izmijenjenoj“ djeci prilijepi etiketu trajnog mentalnog defekta. Vidjet ćemo da to nije točno i da se ZABRINJAVAJUĆA STANJA MOGU SASVIM KORIGIRATI. Istovremeno, neki medicinski postupci samo dolijevaju ulje na vatru. Recimo, upotreba lijekova u najranijoj dobi znači silni pritisak, odnosno veću osjetljivost na raznorazne kemijske utjecaje kasnije u životu. Činjenica da Ritalin koristi 20% američkih mališana nije nikakva sjajna preporuka. Ovaj psihostimulans, po djelovanju sličan kokainu, MIJENJA ŽIVOT U SVAKOM POGLEDU. Izaziva ovisnost, abnormalne misli i psihotičku depresiju. NAKNADNO SE POKAZALO DA DOPRINOSI I RAKU JETRE. Pitam se, da li su potpuna ispitivanja na kancerogenost ikada provedena? Pogledajmo sada što povezuje autizam, hiperaktivnost i disleksiju. Pa, mnogi simptomi se preklapaju. Recimo, SKLONOST K ALERGIJAMA, POREMEĆAJ SPAVANJA ILI NEKI OD PROBLEMA S KOŽOM. Postoje saznanja da hiperaktivna djeca naginju astmi i ekcemima. Muči ih pretjerana žeđ. SVE UPUĆUJE NA MANJAK ESENCIJALNIH MASNIH KISELINA. Odnosno, na problem s preradom masnoća. Zbog toga su potrebe takve djece veće od uobičajnih, kako bi tijelo normalno funkcioniralo. Esencijalne masne kiseline imaju ključnu ulogu u strukturi i funkcioniranju mozga. (20% suhe težine mozga čine nezasićene masne kiseline.) Kako ih ne možemo sintetizirati u tijelu, moraju se unositi hranom. Osim nedostatka masnih kiselina, moram ukazati i na neke TROVAČE MOZGA. Pravi inicijatori karakterističnih crijevnih poremećaja kod autizma su neka cjepiva i antibiotici, ali i bolesti, poput encefalitisa i meningitisa. Nekada sve potječe od zagušenosti pesticidima. TROSTRUKO CJEPIVO PROTIV ZAUŠNJAKA, RUBEOLE I OSPICA POGOTOVO JE NA LOŠEM GLASU. (Donedavno, o tome je kod nas vladao zakon šutnje.) Znate, ZDRAVA DJECA POSTAJU AUTISTIČNA NEDUGO NAKON OBAVEZNOG CIJEPLJENJA. Možda ćete reći da netko, nažalost, mora platiti određenu cijenu za, navodno, visoki stupanj pružene zaštite. BOJIM SE DA SU ŽRTVE NEPOTREBNE I UZALUDNE. O kontraverznosti i nus-pojavama cjepiva mogli bi se pisati romani. Proklamirano iskorjenjivanje bolesti samo je fama za uplašeni narod. NEKI VEĆ NAVODE DA SU CJEPIVA NAJVEĆI NEUSPJELI MEDICINSKI EKSPERIMENT. (Uskoro više o tome.) Prema jednoj teoriji, cjepiva preopterećuju imunološki sustav. Kada govorimo o navedenom trostrukom cjepivu, to može rezultirati blagom infekcijom ospicama u crijevima. U takvim okolnostima, ne stvara se dovoljna količina probavnih encima i hrana se ne prerađuje u cijelosti. Ovakva nepotpuno prerađena hrana završava u krvotoku, a zatim i u mozgu, s MOGUĆIM NEUROLOŠKIM POREMEĆAJIMA. POGOTOVO SU NEZGODNI PŠENICA I MLIJEKO.