Što je razlika u hijerarhiji i materijalnom statusu veća, zavist je sve izvjesnija
Ponekad je dosta teško razumjeti ljudsku psihu, odnosno fluktuacije unutar mozga. Zamislite kako se tu znaju izmjenjivati i ljubav i mržnja. I ponos i sram. Jedan plan preskače drugi. Uspjesi smjenjuju neuspjehe i obratno. Iskustva ostaju zapisana, kako ne bi griješili u budućnosti. Pretinci ljubavi i pretinci ljubavnih brodoloma. Nezaobilazne pohvale i sveprisutna zavist. Eh, da, zavist. Vjerovali ili ne, jako je malo ljudi, koji barem ponekad nisu zavidni.
Mnogi nisu ni svjesni da u njima ključa zavist na više razina. Dakle, zavist može biti prema najbližim prijateljima i rodbini. Sve je u redu dok takve bliske osobe žive na razini sirotinje ili barem malo ispod vašeg statusa. Tada su vam dobri, tada ih žalite i tada osjećate barem onaj lagani tračak superiornosti. Pomak naviše nerijetko mijenja percepciju. Rezonirate kako su uspjeli u životu zahvaljujući vezama, kako su se obogatili sumnjivim radnjama, kako su se dočepali kuće manipulacijama i kako im je brak uspio samo zahvaljujući novcu. Njihov život je dobar, a vaš nije. Vi ste pošteni, a oni nisu. Zbog toga vam je krivo što vas život kažnjava, a njih ne. Kod zavisti se kopa mnoštvo argumenata, pa bili oni realni ili ne. Onaj koji se smatra žrtvom sustava redovito ključa od zavisti. Možda je temelj zavisti ponekad i opravdan, ali sama zavist ne donosi bolji život. To je obično tek odraz nesposobnosti da vlastiti život učinimo boljim. Zbog toga krivce nalazimo u drugima i zbog toga nam je krivo što su drugi bolje prošli. Takav stav može ostati kao trajni životni sinopsis.
Barem skrivena zavist često je prisutna i prema javnim osobama. Pogotovo onima s hrpom novaca. Političari, glumci, ratni profiteri. Todorić, Mamić i Bandić. Naslađivanje aferama s ljubavnicama i, općenito, naslađivanje prljavim vešom samo razbuktava zavist. Sve ih treba strpati u zatvor! NE PLAĆAJU POREZ, BJEŽE U SUMNJIVE POREZNE OAZE, A JA FINANCIRAM DRŽAVU UMJESTO NJIH. Zapravo, temelj svega je da oni imaju, a ja nemam. Ja se jedva probijam u životu, a oni uživaju u životu. Zašto i ja ne bih imao kao i oni? Zavist zbog tuđih života, odnosno tuđih uspjeha, je poput žileta u mozgu ili kao da netko vrti bušilicom bez ikakvog cilja. Što je razlika u hijerarhiji i materijalnom statusu veća, zavist je sve izvjesnija. Ali, imajte u vidu da zavist neće izmijeniti hijerarhiju, a još manje nepravde. Ako stanete samo na konstatiranju činjenica, koje kod vas izazivaju zavist, ulazite u začarani krug, koji će vas sve više izluđivati. (Buđenje i lijeganje uz konstantno nabujalu zavist vodi u bolest.) Ali, ako to shvatite kao motiv za sređivanje stvari u vlastitom dvorištu, onda je zavist čak i ispunila cilj.
U principu nije lijepo biti zavidan, kako se sve ne bi vremenom izrodilo u nešto još gore, poput netrpeljivosti i mržnje. Zapamtite, ako ne zaliječite rane iz prošlosti, krvarit će vam po budućnosti.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
