Postoji nemali broj ljudi kojima je apsolutno uvijek netko drugi kriv za njihove životne nevolje i promašaje. Od države do susjeda i rodbine

 

Ponašanje u određenim situacijama određuje nečiji karakter. Vrtlog života stalno miješa svoje karte i stavlja nas pred nova iskušenja. Izmjena dobrih i loših odluka sastavni su dio svakodnevice. Ajmo reći, baratanje životom. Ključne odluke mogu odvući život u dijametralno različite smjerove. Povoljne i manje povoljne. Ugodne i manje ugodne za nas i našu okolinu. Tu smo različiti, često i bitno različiti. Međutim, neki osnovni tipovi ponašanja mogu se brzo prepoznati. Čak i posljedice takvih tipova ponašanja su relativno lako predvidljive. Navesti ću nekoliko primjera.

Postoji nemali broj ljudi kojima je apsolutno uvijek netko drugi kriv za njihove životne nevolje i promašaje. Od države do susjeda i rodbine. (Nemaju novaca jer političari kradu, a za 2 metra spornog zemljišta spremni su voditi 10-godišnji spor. I svakodnevno se buditi s osjećajem mržnje prema pokvarenom susjedu.) Takve osobe isijavaju mržnju, a gotovo uvijek su potpuno nesposobne razumno baratati s problemima. Nesposobnost kompenziraju bijesom. Nikada ništa ne rješavaju, već samo gomilaju emocionalni teret. Tipičan primjer životnog gubitnika, kojeg vrijeme gazi iz dana u dan. Drugačiji pristup podrazumijevao bi preuzimanje vlastite odgovornosti (krivica je rijetko potpuno jednostrana) te (naročito) izbjegavanje bijesa i mržnje. Pri tome, čuvanje dostojanstva drugih jednako je važno kao i osjećaj da drugi čuvaju naše. Prosipanje gnoja po okolini podrazumijeva i smrad na vlastitoj koži. Povezanost je vrlo čvrsta.

Slični modeli ponašanja prisutni su i na poslu. U biti, 2 pristupa. Diktatorski šefovi teroriziraju podređene danonoćno. Jer uvijek rade sporo i loše, ne zalažu se, previše tračaju, gube vrijeme na zahodu i ne shvaćaju da se hijerarhija mora bez pogovora poštivati. U takvom sustavu pohvale ne postoje, a radnici su na razini obespravljenih robova. Jaz je ogroman, a emocionalni teret zastrašujuć. Takvi radnici neće se osjećati kao dio kolektiva, prije će nastojati minirati taj isti kolektiv. Tu nema sreće. Očaj i zla kob kruže zrakom poput prokletstva. Prepoznajete li stvaranje nesretnih života, izvor patnje i bolesti?

Naravno da nije svuda tako. Znam mnogo sredina gdje caruju i rad i smijeh i pohvale za napravljeno i skoro pa ravnopravan odnos, bez obzira na hijerarhiju. Često i opuštajuća druženja izvan posla. Drugačiji karakteri i drugačija životna filozofija. U takvim odnosima lojalnost je vrlo izražena, osobne inicijative su češće, a eventualna kritička razmišljanja svode se na prijateljski dijalog, koji nitko ne shvaća porazno. Kod kuće neće letjeti tanjuri i nitko neće stvarati tampon-zone zbog ponavljajućih izljeva bijesa.

Život je samo jedan, a ljubav je iznad svega.

 

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]