Analne vrećice su dobro poznate svakom vlasniku psa. Pripisuju im se svakakva nepoželjna svojstva i često se smatraju odgovornima za mnoge probleme sa kojima nemaju ama baš nikakve veze. Skoro redovito se prečesto prazne (stiskanjem) bez stvarne potrebe, a što je još važnije upravno takva manipulacija može izazvati upalu. Odmah na početku ću naglasiti da su analne vrećice jedna sasvim normalna stvar, koja je tamo gdje je, jer ima svoju funkciju. Postoje, dakako, situacije u kojima je neophodno stiskanje analnih vrećica, ali ta stanja nisu ni približno tako česta kako se misli. Analna vrećice su parne invaginacije kože locirane sa strane anusa, i to između unutarnjeg i vanjskog mišića anusa. Svaka analna vrećica ima izlaz na površinu kože u obliku uskog kanala koji se otvara na mjestu gdje sluznica anusa prolazi u kožu. Vrećice su okružene velikim brojem lojnih i apokrinih žlijezda koje izlučuju smeđi mastan sekret izuzetno neugodnog mirisa. Smatra se da taj miris igra ulogu u socijalnom životu pasa, tj. pomoću njega se psi međusobno raspoznaju te služi kao svojevrsna osobna karta svakog psa. Imaju i "obrambenu" ulogu, sličnu onoj u tvorova. Analne vrećice imaju i mačke, ali je kod njih izvodni kanal malo udaljeniji od anusa. Kod zdrave životinje analne vrećice se prazne prilikom defekacije, no promjena u količini sekreta, njegovoj konzistenciji te mekša stolica, mogu, uzrokovati prenapunjenost analnih vrećica. Prepune analne vrećice sklone su infekciji i upali. Vlasnik životinje prvo će primijetiti da se pas "sanjka" po guzi, nervozno se okreće prema repu i liže područje oko anusa. Upravo intenzivno lizanje i grickanje te regije može dovesti do dermatitisa (crvenilo kože, svrbež, prištiće i krastice u tom području). Problemi sa analnim vrećicama javljaju se uglavnom kod manjih pasa, posebno kod pudli i kokera. Kod tih pasa dovoljno je vrećice istisnuti jednom u tri mjeseca (jasno je da je svaki pas individum za sebe pa i tu postoje iznimke). Najčešći problem je impakcija sekreta u vrećicama i u takvim slučajevima je dovoljno samo istisnuti sekret. U pravilu, intervencija veterinara je potrebna onda kada opazite prije opisane simptome. Dođe li do upale ili infekcije samo istiskivanje nije dovoljno. U tom slučaju vrećicu treba ispirati te aplicirati lijekove koji će smanjiti upalu i suzbiti eventualnu infekciju. Mnogi vlasnici pasa analne vrećice istišću sami. Važno je da to ne činite prečesto i bez potrebe. Ne zaboravite da je tkivo oko anusa relativno nježno, te da nije potrebno primjenjivati grubu silu. Potpuno je normalno da se u vrećicama uvijek nalazi nešto sekreta, pa će pokoja kapljica iscuriti makar ih stiskali svaki dan. Pražnjenje stiskanjem mnogo je temeljitije ukoliko se izvede iznutra, dakle stiskanjem iz rektuma prema van. No, ipak mislim da je najbolje da to obavi veterinar, usput, prilikom cijepljenja ili redovnih pregleda.