Brzina i alkohol su prijatelja dva celi svet bi srećan bil da ih ne pozna
Brzina i alkohol vole skupa poć aš alkohol brzine dava veli koraj i moć
A brzina voli komplimenti dobivat aš zna da će si leni za njimi ostat
Va promete se jako slažu, pretisnu gas do kraja pa brzo arivaju do pakla i raja.
Navedena pjesma djelo je samozatajnog Zametskog pjesnika Darinka Juga, koji inače piše tako duhovite pjesme, da ljude trbuh boli od smjeha kad ih slušaju. No, ova svakako nije smješna, nego u par redova sažeto opisuje posljedice kombinacije brzine i alkohola. Takva kombinacija nikad nije donijela ništa dobro, osim uplakanih obitelji i punih novina osmrtnica, uglavnom mladim ljudima. Što je najgore, potpisnici ispod posljednjih pozdrava, ne izvlače nikakve pouke, nego se i sami nađu u sličnim situacijama. Mladost - ludost, reći će netko. Istina je da smo svi ili većina od nas prošli te mladenačke faze, i na sreću, ostali s glavom na ramenu, no naslovne stranice novina gotovo svakodnevno donose stravične fotografije uništenih automobila i putnika ili pješaka prekrivenih bijelom plahtom. Ovo se već može nazvati ratom na cesti. Posljednja crna vijest kaže da se kazaljka brzinomjera u smrskanom automobilu zaustavila na sto pedeset kilometara na sat. To vjerojatno nije bila najveća brzina, jer je vozač prije izlijetanja sigurno pritisnuo kočnicu i usporio, ako se to tako može reći. Danas se rade automobili koji dostižu i tristo na sat, ali se brzina elektronski ograničava na "samo" dvijesto pedeset. Daleko se više napredovalo u pogonskoj grupi nego u kočnicama ili ovjesu, pa je pitanje kako zaustaviti ili obuzdati takvo vozilo u kritičnoj situaciji. Kod nas se ne voze takvi bolidi, ali su odnosi isti. Dečki željni brzina, a bez dovoljno novaca, i od običnih Yugića naprave brze aute, ugradnjom jačih Fiatovih motora. No, ponekad i dvostruku snagu motora, sigurno nije moguće pratiti dvostruko boljim kočnicama ili ovjesom jer takvi ne postoje, tj. ne mogu se ugraditi na postojeću karoseriju, dok motor s vrlo malo dodatnih zahvata "uleti" kao da je tamo uvijek bio. A sad dolazi ono najgore. Auto se spremi, ponekad tajno u garaži, da bude iznenađenje za svih kad se pojavi. Petak ili subota uveče je pokazivanje i mala proslava u kafiću. No, kako bi to proteklo samo uz sokove. Piva, nešto kraće, ili još gore uz to i tabletica, ponosnog vlasnika pretvore u najboljeg vozača na svijetu. Pred njim više nema opasnih zavoja, ne želi gledati ničiji auspuh ispred sebe. Osjećaj da može prestići sve ispred sebe ga ne napušta. Bučna muzika u jakom ritmu još mu više daje poticaja da nagazi na gas. Ako je u autu sva ekipa isto raspoložena, to mu daje dodatni adrenalin. Škripanje guma u zavojima, samo je šlag na cijelu situaciju. No te gume, često, ne da nisu dorasle takvim brzinama i zavojima, nego ne bi uopće smjele na cestu. I tada, usred najvećeg oduševljenja vozača i putnika, auto izgubi pravac, počinje se vrtjeti po cesti, ili jednostavno izleti van ceste. Poslije loma, udaraca i razbijanja, nastupi muk i nevjerica. Samo dragi Bog ili rođenje pod sretnom zvijezdom mogu pomoći. I ako se vratimo na zadnji stih gornje pjesme, vidimo da netko stigne do pakla, a netko do raja. Taj što ide u raj nije ništa kriv, ali mu je to sad malo važno. Iako je svačiji život jednako važan, najgore je kad netko od suputnika više neće hodati Zemljom, a vozač preživi. Te traume ostaju cijeli život. I što još napisati što nije već napisano, što reći što nije kazano, da se zaustavi ili barem smanji broj teških nezgoda. Policija daje sve od sebe, čak najavi gdje će i kada kontrolirati brzinu, roditelji uvijek isto "tupe", mediji čine svoje, ali badave kad je noga pametnija od glave. Mnogim mladićima je auto sredstvo dokazivanja pred djevojkama, no prihvatite konačno činjenicu da djevojke vole često biti, a ne zauvijek ostati u horizontalnom položaju.