• Odrasla djeca, kao i svi drugi mladi, malo zreliji ili stariji odrasli ljudi, trebaju sami istražiti što im više u nekom trenutku odgovora: kakav im je "čip u glavi"? Jer svako je krojač svoje sudbine i ima svoj put kroz život.

 

Mnogi ljudi oko nas se neprestano žale na sve i svašta: kako im je težak život, kako su veliki njihovi problemi, kako neprestano nailaze na neke barijere, kako nose tuđe terete na svojim leđima, kako su sami u tome što čine, kako ih nitko ne razumije, kako ih djeca ne slušaju,  itd., itd... Uvjereni su da su njihove teškoće posebne vrste te da "udaraju" baš najviše po njima. Osobito mnogo ljudi "stenje" pod problemima ili izazovima svog posla odnosno poslovanja! Često kažemo da su to "teški" ljudi...

Takva žalopojna ponašanja, bez ikakve daljnje inicijative i djelovanja da se nešto promijeni ili pokrene, imaju veliki negativan utjecaj na rezultate rada u poslu, kao i na "otrovnu", negativističku radnu atmosferu. Također šteti zdravlju same osobe, kao i širim obiteljskim odnosima. Postupno se takvu osobu nastoji "izolirati", te je s njom vrlo teško uspostaviti pozitivno usmjerenu komunikaciju, jer se ona stalno vrti u "starom programu svog kompjutera", kao da joj je takav - čip u glavi.

Za sve ljude koji se stalno žale, postoji jedan, jedini ispravan odgovor: u pravu su - njihov život i posao im je stvarno težak. I u pravu su - kad se na njega žale. To je istina. Naime, nitko nikome ne može garantirati da će mu život i posao - biti lak! Jer, to je suština samog života!

Osobito zajednički rad na poslu ne mora biti nimalo ugodan, lagan. Zašto ljudi neprekidno očekuju i misle da bi takav trebao biti? Možda samo zato da bi se "komotnije" i opuštenije osjećali? Da ne bi morali savladavati razne prepreke? Da ne bi morali učiti, stjecati nova iskustva, privikavati se na nove promjene, sazrijevati u svim svojim životnim, ali i poslovnim ulogama: kao suradnici, kolege, poslovni partneri? Eto, zato je teško...

Da vidimo što bi se sve trebalo "poklopiti" u skladan odnos da bi posao bio idealan? Između ostalog: ljudi, njihovi karakteri i odnosi; oprema i strojevi; lokacija poslovanja i tržište; cijene i marketing; proizvodi i usluge, njihova kvaliteta te kvantiteta; znanje, planiranje i upravljanje poslovanjem; dobavljači, kooperanti i kupci; knjigovodstvo i propisi; funkcioniranje državne uprave i drugih subjekata; financijski tokovi i porezi; trgovina s uvozom i izvozom, za sirovine, repro-materijal i gotove proizvode... Kao što vidite, puno faktora utječe na nesklad u kojem moramo raditi i zaraditi svoju plaću i prihod!

Znam da ovo nekima zvuči grozno, ali vaš dnevni posao nije vam nametnut samo sudbinom, slučajnim okolnostima ili "okrutnim" šefom.  To je "teret" i način života na koji ste barem djelomično i sami pristali, pa ga zato možete i sami "modelirati", dizajnirati, mijenjati. Čak štoviše, možete ga i odbiti dalje raditi. Dakle,  "izbor" je i vaš. U tome leži zapravo vaša sretna okolnost! Nešto u čemu sami sudjelujete, možete i sami promijeniti!

Mnogi se roditelji ljute kad djeca traže svoj put, misleći da je njihova "ideja" o odabiru posla za svoje potomstvo - najbolja. Na roditelju je, međutim, samo da dade svoju - podršku. Jer  najbolje je rješenje je da se otvoreno popriča o svim različitim stavovima i modelima ponašanja. Odrasla djeca, kao i svi drugi mladi, malo zreliji ili stariji odrasli ljudi, trebaju sami istražiti što im više u nekom trenutku odgovora: kakav im je "čip u glavi"? Jer svako je krojač svoje sudbine i ima svoj put kroz život.