Današnja medicina nastanak raka tumači mutacijama u jezgri stanica. Koje nastaju zbog raznih zagađenja, zračenja i sl. Pokazalo se da ova teorija ima dosta rupa. Pokusi na životinjama su pokazali da zamjena jezgre (bolesna umjesto zdrave) NE STVARA RAK. I način nastanka metastaza je upitan. Učili su nas da metastaze nastaju od stanica, koje su se odvojile od primarnog tumora. ALI ZAŠTO SE ONDA METASTAZE ČESTO SASTOJE OD RAZLIČITIH VRSTA STANICA? Zašto se najčešće javljaju u jetri, a ne u slezeni? Znači li da primarni tumor jetre, koji se proširi na mozak, zapravo stvara „malu jetru“ u mozgu? Dobro, malo sam karikirao, ali shvatit ćete da su brojna pitanja otvorena. Upravo zbog toga, danas postoje i brojne druge teorije o nastanku raka. Upoznat ću vas s jednom od najzanimljivijih.
Zamislite 2 skupine miševa. U jednoj su miševi s uznapredovalim stadijem raka, a u drugoj su zdrave jedinke. Što mislite, kojoj skupini se može injektirati više otrova, prije nego što umru? Drugim riječima, koji miševi imaju veću otpornost? Ruska znanstvenica Catherine Kousmine došla je do zapanjujućih otkrića. MIŠEVI S RAZVIJENIM TUMOROM MOGU PODNIJETI 2 PUTA VIŠE OTROVA NEGO ZDRAVI MIŠEVI. Međutim, ako se izolira samo tumorsko tkivo, NJEGOVA SPOSOBNOST ABSORPCIJE OTROVA ČAK JE 15 PUTA VEĆA U ODNOSU NA ZDRAVO STANJE. Da li to tumor preuzima ulogu velikog detoksikatora, kada je zatrovanost organizma prešla kritičnu razinu? Da li imamo posla sa svojevrsnim rezervnim sustavom, BEZ KOJEG BI SMRT NASTUPILA JOŠ RANIJE? Slijedom ovakve logike, utvrdit ćemo da službena medicina radi sve suprotno. Doprinosi razbuktavanju bolesti.
Kirurško odstranjenje tumora, prije provedene sveobuhvatne detoksikacije, zapravo je put u propast. Novouspostavljeni sustav protiv viška otrova tijelo mora NUŽNO obnoviti. STVARANJEM NOVIH TUMORA. I to, primarno, upravo na organima koji su i inače zaduženi za izbacivanje otrova. Jetra i pluća. Možda to i NISU METASTAZE, već samo zamjena za uklonjene kapacitete, koji su imali svoju jasnu funkciju. Ako naše tijelo stvarno ima takvu inteligenciju (da proizvede tumorske stanice u svrhu detoksikacije), onda je uopće suludo uklanjati ih ili reducirati teškim otrovima (citostaticima), jer će to samo POVEĆATI POTREBU ZA NOVIM TUMORIMA. Stvarno, pojavnost metastaza povećava se sa svakim pokušajem uklanjanja tumorske mase. A možemo i očekivati da će tumorske stanice stvarati svoju vlastitu otpornost, koju će, kako bolest napreduje, biti SVE TEŽE PREMOSTITI. Možda bi, bez diranja primarnog tumora, a uz intenzivno toksično rasterećenje, tijek bolesti bio znatno povoljniji. Mnogo je primjera gdje su ozdravili upravo pacijenti, koji nisu dopustili da ih se operira.
Začudo, analiza krvi kod oboljelih od raka NE UKAZUJE NA OSLABLJENI IMUNITET. Dizanje imuniteta „jačom“ hranom obično ne pomaže, jednostavno zato što se pod „jačom“ hranom obično misli na cijelu paletu nezdrave hrane. Naravno, radikalne promjene u prehrani su neophodne (onkolozi kardinalno griješe, kada kažu da tu ne treba ništa izmijeniti), ali vjerojatno će trebati i kakav preparat, koji veže na sebe otrove i tako ih izbacuje iz organizma. (Neki stari liječnici liječili su upravo na takav način. Prvo su liječili čovjeka u cjelini, a tek nakon toga su se bavili tumorom. NEKAD BILO, DANAS UTOPIJA.) Kada potrebe za tumorima više ne bude, oni će se povući sami od sebe. Neće ih trebati niti otrovati niti spaliti.
