Jeste li primijetili kako neki ljudi doslovno izgube kriterije, pokušavajući dokazati kako su upravo oni apsolutno u pravu? Znate li da takvo ponašanje ponekad prelazi u apstrakcije, pa čak i u naslađivanje nad tuđom nesrećom? Sve je to još u redu dok se zadržava na relativno banalnim pitanjima, ali što ako sve barijere popuste? Onda još upregnite medije, stručnjake, sudstvo i “nezavisne” ankete. Neki će likovati, a neki će iskušati, doslovno, pakao. Zdravstveni teror sasvim sigurno nadilazi sve ostale.
Recimo, ljude je prilično lako zapaliti uznemirujućim pričama o zanemarivanju ili NAVODNOM zanemarivanju djece. Tu je osjetljivost javnosti maksimalna. Izražena polarizacija oko cijepljenja ili necijepljenja djece ključa već godinama. (Treba li necijepljenu djecu uopće upisivati u vrtić ili školu? Da li su necijepljena djeca zdravija?) Tko odbije agresivne tretmane za najteže bolesnu djecu proglašava se monstrumom, koji djecu niti ne zaslužuje. Ali, kada analiziramo slučajeve prisilnog liječenja (čega je već bilo), saznajemo da takva liječenja najčešće ne završavaju dobro. Mediji potiču harangu, ali epilog priče (slučajno ili ne) prešućuju. Da li neke činjenice smijemo saznati, a neke bolje ne?
Zanimljiv, ali i drastičan slučaj (opet s uključenom djecom) događao se nedavno. O kontroverznom CDprotokolu za liječenje autizma (koji uključuje MMS, ali i još puno toga) mogli ste saznati bitno različite informacije, ovisno koga ste slušali. Protivnici su tvrdili da je MMS otrov, da je riječ o izbjeljivaču, da izaziva ljuštenje komada crijeva, da može izazvati smrt i da apsolutno ništa ne može izliječiti. Oni drugi su pokazivali crijevne parazite (za koje su domaći laboratoriji tvrdili da ne postoje, ali rezultati u nekim inozemnim bili su bitno drugačiji) i rezultate izlječenja. Sve se pretvorilo u huškačku hajku protiv Helene iz Dubrovnika. Izljevi bijesa, ali i naslade zbog pokrenutog sudskog procesa (prijeti oduzimanje djeteta), prešli su granice dobrog ukusa. Imao sam dojam da huškači jedva čekaju da se Heleninom djetetu dogodi nešto loše, kako bi pritegnuli omču i dokazali svoju istinu. Srećom, to se nije dogodilo. Dapače, mališan je sve bolje, oporavak je senzacionalan. (Osobno poznajem neke slučajeve, gdje se dogodilo približno isto.) Kako se oporavak ne uklapa u osnovnu priču, mediji ga ignoriraju. Smrtni ishodi, usprkos svim naporima, nisu otkriveni. NEMA IH. Žalosno je što se na (službeno potvrđeno) izliječenu djecu nitko niti ne osvrće. Zaboga, pa to se ne može dogoditi. Prizvuk loše majke, komadanja crijeva i smrti svakako mora ostati.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
