Europska valuta je otprilike tamo gdje je bila prije šest godina, kada je 4. siječnja 1999. godine svečano puštena u promet, te se sada bori sa velikim pritiskom zbog prevelikih deficita nekih od većih članica Eurozone i zbog političke nesigurnosti oko usvajanja europskog Ustava. Euro je u škarama između Europske središnje banke koja sve više spominje inflaciju i mogućnost podizanja kamatne stope, te gospodarstvenika koji sve više jecaju i strahuju od rasta troškova zaduživanja koji bi nastali s višom kamatom na euro. Toga 4. siječnja 1999. tečaj eura u odnosu na dolar je bio 1,1747, nakon čega je zajednička europska valuta počela padati sve do 0,8225 (listopad 2000. godine), gotovo 30 postotni pad vrijednosti. Ove godine euro je pao u odnosu na američki dolar za nekih 13 posto. Analitičari podsjećaju da će tečaj na kraju godine biti niži od prošlogodišnjeg (1,3570) što je svojevrsan signal promjene trenda, odnosno početka trenda slabljenja eura. Nedavni nemiri u Francuskoj, problemi oko sastavljanja koalicijske vlade u Njemačkoj, te stalni pritisak političara na Europsku središnju banku da ne podiže kamatnu stopu na euro reflektirali su se i na cijenu zajedničke europske valute. Snažniji pad eura donekle je zaustavljen od strane azijskih izvoznica nafte koje su dio dolarskih prihoda konvertirali u eure. Prošla su vremena kada je mjesečni trgovinski deficit od 66 milijardi dolara bio razlog za masivnu rasprodaju dolara. To se najbolje vidjelo nedavno kada je dolar unatoč rekordnom trgovinskom deficitu marširao prema novom dvogodišnjem maksimumu u odnosu na euro od 1,1670. Izgleda da investitore sve manje brinu "deficitni blizanci", budžetski i trgovinski, sve dok je kamatna razlika između SAD i Eurozone u korist dolara. Prošlomjesečni rekordan deficit ipak nije toliko iznenadio analitičare jer se očekivala približno takva brojka. Zabilježen je pad izvoza od 2,3 posto, rekordan naftni deficit od 22 milijarde dolara, te rekordan rekordan deficit s Kinom od gotovo 20 milijardi dolara. Brži gospodarski rast SAD-a u odnosu na glavne gospodarske konkurente vrlo vjerojatno će držati američki deficit i dalje iznad ili oko 60 milijardi dolara. Američka središnja banka je na posljednjih 12 sjednica svaki puta podigla kamatu za 25 baznih poena i to je jedan od razloga jakog dolara. Američka kamata je na 4 posto, više od europskih 2 ili japanskih nula posto. Europska središnja banka ovaj tjedan odlučuje o kamatnoj stopi. Veliki broj investitora je uvjeren da će ECB podignuti kamatu za 25 b.p., što bi bilo prvo podizanje kamate na euro u posljednjih pet godina. Sada je ključno pitanje da li će inozemne kapitalne investicije u SAD i nadalje puniti deficit trgovinske bilance, odnosno da li će američka centralna banka nastaviti s podizanjem kamatne stope na dolar. Prema posljednjim podacima odgovor na ova dva pitanja je "da".