Epilepsija je samo određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja, dakle epilepsija je samo simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Kod većine slučajeva epilepsije u pasa ne nalazimo uzrok pa taj oblik epilepsije nazivamo genuina ili idiopatska epilepsija. Prvi napadi javljaju se između prve i četvrte godine života, a nasljeđuje se predispozicija za razvoj te vrste epileptičkih napada. Sam napad možemo podijeliti u 4 faze. Prve dvije, prodromalni stadij i aura, najčešće se isprepliću pa ih je teško opisati svaku za sebe. Znakovi se uglavnom stapaju, kod nekih slučajeva jednostavno izostanu, a trajati mogu od nekoliko sekundi, pa do nekoliko dana. Ta "vertira" očituje se nemirom, strahom, povraćanjem, nervozom, skrivanjem od vlasnika ili pak pretjeranom privrženošću vlasniku. Nakon toga nastupa treća faza napada tzv. iktus. Pas iznenada izgubi svijest, pada na tlo. Grčevi su prisutni već u vrijeme padanja, pa su noge ispružene, vrat se savija unatrag. Zatim se javljaju ritmički trzaji trupa koji mogu trajati od nekoliko sekundi pa do nekoliko minuta. Za vrijeme trajanja grčeva ili nakon njih često dolazi do nekontroliranog mokrenja i/ili defekacije. Nakon pada, većina pasa ustaje - nastupa postiktalna faza, dezorijentirani su, kao da su gluhi i slijepi. Kada se stanje normalizira često postaju enormno žedni i gladni. Ovakav oblik epilepsije, najčešći u pasa, uglavnom se javlja kada pas spava, odnosno miruje, a vrlo rijetko u pokretu. Koliko god ovaj opis stravično zvuči idiopatsku epilepsiju u pasa, vrlo uspješno možemo kontrolirati lijekovima. Potrebno je redovito davanje lijekova (u tabletama, dakle ovisno o vlasniku) kojih doza se postepeno smanjuje u ovisnosti od pojavljivanja napada. U većini slučajeva nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina) pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Idiopatska epilepsija nije ni rijetka ni egzotična bolest, a po podacima iz američke literature obolijeva i do 4% pasje populacije. Drugi oblik epilepsije su simptomatski epileptički napadi, dakle oni kojima znamo uzrok. U te uzroke spadaju tumori mozga, krvarenja, tromboze, dehenerativne promjene izazvane virusom štenećaka, razna trovanja itd. Simptomatske epilepsije češće se javljaju u doba odrastanja ili kod starih pasa, a liječenje je usmjereno na primarni uzrok, pa o vrsti primarne bolesti ovisi i liječenje i prognoza.