Nekada su predstavnici farmaceutske industrije reklamirali lijekove isključivo obilazeći liječnike. (To nemojte shvatiti baš doslovno. Reklamiranje nije samo dijeljenje propagandnog materijala. Bez skupih poklona i egzotičnih putovanja uvjeravanje ide znatno teže.) Naravno, ova metoda ni danas nije izumrla. Samo što su iznosi za „uvjeravanja“ porasli. A pojavile su se i neke dopune. Zašto lijek ne bi odmah ponudili izravno bolesnicima? Ili makar potencijalnim pacijentima? Uopće više nije neobično ako na avionskoj karti naiđete na oglas za tablete protiv visokog tlaka. Nervirate se zbog kašnjenja aviona? Strah od letenja? Srce vam razbija grudi? MI IMAMO RJEŠENJE ZA VAS! Marketing Herceptina gotovo je doveden do savršenstva. Lijek, kojeg od početka prate senzacionalne poruke, poput „čudo“ ili „možda i konačno rješenje za rak dojke“, IDEALAN JE PROIZVOD ZA ZALUĐIVANJE JAVNOSTI. Svaki stručnjak za marketing zna da se lijek, koji navodno liječi rak, BOLJE PRODAJE AKO SE TEŠKO NABAVLJA. Tu mislim na BASNOSLOVNU cijenu (oko 300.000 kuna za godišnju terapiju), koja je sasvim sigurno daleko od realne. Ali, zaboga, za preparat koji liječi rak prodaju se kuće i zadužuje kod zelenaša. Još nisam naišao da bi netko kritizirao Roche (distributor) ili Genentech (vlasnik licence) zbog politike oderavanja. Kada je spas toliko nadohvat ruke, svaka rasprava o pljački prestaje. Propagatori direktno kontaktiraju s pacijenticama, novčano potpomažu udruge operiranih i slične organizacije za međusobnu pomoć. Zatim se sve odvija po inerciji... Te iste grupacije vrše neviđeni pritisak na zdravstveni sustav, organiziraju TV-kampanje, obično kroz dirljive apele jadnih žena, kojima BEZ TOG LIJEKA PRIJETI SKORA SMRT. Bitke na raznim područjima moraju uroditi plodom. U mnogim zemljama Herceptin je zaobišao regularne procedure i ekspresno je uključen u „spašavanje života“. Hrvatski zdravstveni sustav djelomično je odolijevao, donedavno. Sada se Herceptin može dobiti na recept za sve stadije HER2 raka dojke. Početnog i uznapredovalog. Sve se posložilo i svi su zadovoljni. Međutim, ostaje ono najvažnije pitanje: DA LI HERCEPTIN ZAISTA DJELUJE? Možda i ovo: Koliko su Roche i njegovi pomagači mjerodavni izvori realnih informacija? Pođimo redom... S jednim se moram odmah složiti. Terapija Herceptinom zaista ne nalikuje standardnoj kemoterapiji. Uobičajni citostatici su, zapravo, jaki otrovi, koji POKUŠAVAJU UBITI RAK PRIJE NEGO UBIJU ČOVJEKA. Ljekovitost samo u ideji, ne i u praksi. Rekao bih, teško prihvatljiva metoda ako govorimo o suvremenoj medicini. Dakle, Herceptin CILJANO NAPADA određene stanice raka, blokirajući kemijske signale potrebne za njihov rast. Četvrtina svih slučajeva raka dojke povezana je s vrlo visokom razinom gena HER2 u tijelu. Ovaj gen pospješuje dodatnu produkciju receptora na stanicama raka. Receptori su „uši“ stanice i oni primaju kemijske tjelesne signale, o čemu jako ovisi stanični rast. VELIKI BROJ RECEPTORA ZNAČI I VELIKI BROJ SIGNALA, VEZANIH ZA RAST. Rezultat je nekontrolirano razmnožavanje tumorskih stanica. Kako Herceptin blokira receptore na HER2 stanicama raka dojke, signali za rast ne mogu vršiti svoju funkciju. BAREM TEORETSKI, PREPARAT JE VRLO SELEKTIVAN, JER NE DJELUJE NA OSTALE TJELESNE STANICE. Čist posao, bez neugodnih dodataka. San snova, a možda i previše lijepo da bi bilo istinito. Priznajem, ideja je interesantna i svakako možemo govoriti o napretku u liječenju. Nadam se, s obje noge na zemlji. Naime, iskazalo se da je selektivnost daleko manja od očekivane. O tome više sljedeći put.