U slučaju gdje je jedan stanar fizički napao drugog stanara u istoj obiteljskoj kući (nisu u rodu) te je za to proglašen krivim u prekršajnom postupku zbog remećenja javnog reda i mira, je li policija bila dužna donijeti i rješenje o zabrani prilaska? Osobe i dalje žive pod istim krovom, što je za žrtvu uznemiravajuće.
Sukladno članku 130. Prekršajnog zakona, u prekršajnom postupku, nakon što je podnesen optužni prijedlog, sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja, obrazloženim rješenjem, odrediti primjenu jedne ili više mjera opreza protiv okrivljenika, ako je to potrebno radi osiguranja njegove nazočnosti u postupku, sprječavanja ponavljanja prekršaja ili sprječavanja odnosno otežavanja dokazivanja u postupku.
Isti članak propisuje mogućnost da policija sama odredi mjeru opreza, ali najdulje na rok od osam dana, prema osobi za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj prekršaja.
Važno je naglasiti da se mjerama opreza ne može ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, niti pravo na nesmetane odnose s ukućanima i bliskim osobama (bračnim i izvanbračnim drugovima, djecom, roditeljima i dr.), osim ako se postupak vodi zbog prekršaja povezanih s nasiljem u obitelji.
U konkretnom slučaju, kako se ne radi o nasilju u obitelji, već o prekršaju protiv javnog reda i mira između osoba koje nisu u srodstvu, ne postoji zakonska obveza policije ili suda da izreknu mjeru zabrane prilaska. Procjena o tome postoje li uvjeti za izricanje mjera opreza donosi se od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog događaja, a zakon u ovakvim situacijama propisuje i jasna ograničenja u pogledu vrste i dosega mjera koje se mogu odrediti.
