U javnosti je porasla skepsa kada su počele obolijevati cijepljene osobe
Panika oko ospica po mnogo čemu me podsjeća na kaos s ptičjom gripom od prije nekoliko godina. Kao da je to netko jedva dočekao. Pritisak na cijepljenje onda, pritisak na cijepljenje sada. Manipuliranje informacijama onda, još više sada. Cijepite se, jer vas samo to može spasiti od teške bolesti i eventualne smrti. Stupanj zaštite nakon dvije doze je blizu 100%... Marketing, šuplje fraze ili oboje? Otrežnjenje je došlo s konkretnim ospicama.
Sve je počelo s oboljelim iz Stona, koji se zarazio na Kosovu. Vijest dana. (O prošlogodišnjih 7 oboljelih saznajemo usput. Nisu bili s juga, preživjeli su bez posljedica, pa nisu bili medijski zanimljivi.) Na pragu smo epidemije, jer se Dubrovčani ne cijepe. Zabrinuta lica, izolacija, analiza lokacija gdje je oboljeli boravio. Prvo kažu da ne znaju da li je cijepljen, iza toga da „vjerojatno nije cijepljen“. Ovo drugo više odgovara i može se bolje eksploatirati. Uslijedilo je još desetak oboljelih, uključujući i više zaposlenika bolnice. Po svemu sudeći, većina je bila cijepljena, a ipak su oboljeli. Kao da je stvarna zaštita cijepljenjem daleko lošija od proklamirane. Doduše, većina pedijatara uporno provlači tezu kako necijepljeno dijete može dokinuti zaštitni učinak cjepiva cijepljenom djetetu. Pokušavaju nam reći kako je necijepljeno dijete, a ne neučinkovito cjepivo, krivo što je oboljelo cijepljeno dijete. Na tragu toga, oboljeli dubrovački liječnik dr. Pero Markunović optužio je necijepljene što ga nisu zaštitili imunitetom stada, usput rekavši da mu je „žao što se bavi medicinom u javnoj ustanovi, jer tamo mora liječiti stoku“. Prostački istup, vrijedan svake osude.
Naravno, u javnosti je porasla skepsa kada su počele obolijevati cijepljene osobe. Ako cjepivo štiti SAMO kada oboljelih nema ni blizu ni daleko, onda je vrijednost takve zaštite mizerna. U nedavnoj epidemiji u Portugalu, 70% oboljelih bilo je cijepljeno, a svi oboljeli (osim jednog) bili su stariji od 18 godina.
Vrlo bolesna djeca (koja se ne smiju cijepiti) predstavljaju zadnji pokušaj utjecaja na roditelje necijepljene djece. Cijepite se, kako bi i bolesni bili zaštićeni! Možda je netko spreman za takvu žrtvu, ali mislim da većina nije. Svi će prvo za svoje dijete učiniti što smatraju da je najbolje, a tek onda će misliti na sve ostalo. Uostalom, od ospica već godinama nije nitko umro, mogućnost zaraze vrlo je mala, a na eventualne nuspojave cijepljenja prešutno pristaješ, bez mogućnosti naknadne žalbe. To nije bezazlena vodica, već lijek koji se ponekad otme kontroli. Možete u neke crne scenarije vjerovati ili ne, ali već sama pomisao na autizam ili nešto slično budi nelagodu. Učinkovitost cjepiva, kolikogod da je ima, opada s godinama. Nakon desetak godina možda više ni ne postoji. Kazna za necijepljenje je 2.000 kuna i vrlo rijetko se primjenjuje. Zašto? Pa, represija uvijek dovodi do još većeg otpora.
Zapravo, zdravstveni prioriteti trenutno su krivo postavljeni. Samo od raka umire više od 50 osoba dnevno. Ne bi li nas to trebalo više zabrinjavati?
Prijavite se na besplatni newsletter:[email protected]
